ZLOCIN O KOJEM SE NE GOVORI

Seksualno zlostavljanje muškaraca koji su za vrijeme rata bili zatoceni u logorima, tema je o kojoj se gotovo ni ne govori u Bosni i Hercegovini. Samo dvije nevladine organizacije u cijeloj zemlji pružaju psihološku pomoc žrtvama ove vrste torture. Sistem koji reguliše njihov status ne postoji

Piše: Nidžara Ahmetaševic, Sarajevo

"Najviše je bilo silovanja. Mene licno je silovalo 28 cetnika," piše u izjavi jednog bivšeg logoraša Kazneno popravnog doma Foca.
"Nikome se ne ponovilo ovo što se meni dogodilo. Proklinjao sam majku koja me je rodila. Uzimali su šišariku, okrenuli bi je naopako, gurnuli u analni otvor i onda poceli da cupaju," stoji u ispovijesti ove žrtve, koja se vodi pod brojem 4977 u arhivi Saveza logoraša BiH.
"Tu noc su ponovo došli. Postrojili su nas na jednu stranu i odvojili oceve i sinove. Izveli su nas na binu i naredili da se skinemo goli," piše u izjavi drugog zatvorenika iz logora Celopek u Zvorniku.
"Ne bih pricao šta su nam naredivali da radimo. To se zna cim su nas skinuli gole. Posebno ih je privlacilo da gledaju kako to rade otac i sin," navodi su iz dosijea 1709.
"Naredili su poslije nekima od nas da drugima odgrizemo polne organe. Ne odsijecemo vec odgrizemo, što sam i ja morao uraditi. To mi je najteži doživljaj u logoru," izjavio je ovaj logoraš.

Zavedene po brojevima, u arhivi Saveza logoraša cuvaju se izjave slicne ovim dvjema koje govore o seksualno zlostavljanim muškarcima u logorima u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata.
Seksualna zlostavljanja muškaraca ratni su zlocin o kojem se šuti vec deset godina. Koliko je ljudi bilo žrtvama ove vrste torture, nikada nece ni približno biti moguce saznati zbog tradicionalno zatvorenog društva. Nažalost, iz istih razloga ni veliki broj pocinitelja nikada nece doci pred sud.

"Teško je govoriti o toj temi," kaže predsjednik Saveza Murat Tahirovic. "Znate kakvo je naše društvo. Sramota je, stid to i priznati. Teško je za žene, a pogotovo kada su muškarci u pitanju."
"U društvu patrijarhalnom kao što je naše, ljudi su izvrgnuti podsmijehu. Tako da je teško reci koliki je to problem. U razgovoru, dužem i prijateljskom, ljudi ce priznati. Ali vrlo teško bilo ko govori o tome," pojašnjava on.

U Klinickom centru Sarajevo, na neuropsihijatrijskoj klinici, od rata na ovamo lijecnici se svakodnevno susrecu sa žrtvama torture. Psihijatrica dr. Alma Mehmedbašic - Bravo kaže da je imala mnogo pacijenata muškaraca svih uzrasta koji su žrtve seksualnog zlostavljanja.

"Mahom je rijec o logorašima koji su bili zatoceni širom BiH, ali i u logorima na teritoriji Srbije, u Misovu polju, Šljivovicama i drugim mjestima. To su pacijenti koji su preživjeli višestruke traume. Fizicke i psihološke i seksualne. Svaka tortura izaziva i psihicku patnju, a ova narocito," kaže za Justice Report dr Mehmedbašic-Bravo.

U Savez logoraša su dolazili i dolaze ljudi koji pricaju o seksualnom zlostavljanju koje su preživjeli drugi, a koje su oni svjedocili.

"Bilo je ljudi koji su dolazili i pricali o tome kako su bliski clanovi obitelji koji su bili zajedno zatoceni u logorima prisiljavani da jedni nad drugima vrše razne vrste seksualnog zlostavljanja. Pogotovo je to bilo karakteristicno za Istocnu Bosnu, Bijeljinu i Zvornik," kaže Tahirovic za Justice Report.

Amir Talic, predsjednik Udruženja logoraša Sanski Most, kaže da je slucajeva seksualnog zlostavljanja bilo i u zloglasnim prijedorskim logorima Omarska i Keraterm. Neki od pocinilaca su i kažnjeni, zahvaljujuci pored ostalog, izjavama svjedoka i preživjelih.
"U slucaju Duško Tadic, u dokaznom postupku, se i o tome govorilo. Zabilježeno je svjedocenje jednog od zatocenika kojeg su natjerali da drugome odgrize polni organ. Obojica su kasnije ubijeni" prica Talic.
On dodaje kako Udruženje na cijem je on celu prikuplja izjave svjedoka i preživjelih, ali da vrlo rijetko oni koji dolaze dati iskaz govore o seksualnom zlostavljanju muškaraca.
"Ako govore, to je uvijek zlocin koji se desio nad nekim drugim a koji su oni bili prisiljeni da posmatraju," kaze Talic.

Problema seksualnog zlostavljanja muškaraca u logorima svjesni su i u udruženju "Izvor" iz Prijedora. Edin Ramulic kaže da znaju da je takvih slucajeva bilo dosta u Omarskoj, ali da ljudi nisu voljni pricati.

"O tome se manje prica nego o silovanju žena. Svi znamo da je bilo seksualnog zlostavljanja, ali teško je naci nekoga ko ce pricati," kaze Ramulic.

Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja poptisnica UN Konvencije protiv torture. Svaka zemlja potpisnica, mora obezbijediti svim žrtavama pomoc i omoguciti im sveobuhvatnu reparaciju. Pored ostalog, države potpisnice su obavezne sprijeciti torturu i osigurati kažnjavanje pocinilaca, te zaštitu svjeodka u procesima pred sudovima.
Savez logoraša BiH nedavno je uputio niz dosijea Tužilaštvu BiH u kojima su i price žrtava seksualnih zlostavljanja i nadaju se da ce uskoro prve istrage u BiH biti pokrenute.

Tužilaštvo Medunarodnog krivicnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) vec je istraživalo nekoliko slucajeva seksualnog zlostavljanja muškaraca. Neki pocinioci su i kažnjeni.
Ova vrsta zlocina stavljena je na teret Dragoljubu Prcacu, Milojici Kos, Zoranu Žigicu, Miroslavu Kvocki, Mladenu Radicu, Dušku Tadicu, Željku Meakicu, Stevanu Todorovicu, Predragu Banovicu i Dušku Kneževicu.
U optužnici protiv Stevana Todorovica, koji je 2001. godine osuden na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, pored ostalog stoji kako je "10. maja 1992. godine ili približno tada, dok se nalazio u kancelariji u zgradi policije u Bosanskom Šamcu, naredio svjedoku C i svjedoku D da jedan drugome rade fellacio. Isto je uradio nad još nekoliko muškaraca koji su takoder svjedocili protiv njega u Hagu".
Stražari Predrag Banovic i Duško Kneževic koji su, prema optužnici, dolazili u logor Keraterm samo da bi se iživljavali nad zatocenicima, te druga lica cija se imena ne navode u optužnici, su "uzastopno prozivali grupu zatocenika iz logorske prostorije broj 2, medu kojima i Emsud Bahonjic i covjeka po imenu Jusufagic zvani "Car", i surovo ih tukli i zlostavljali".

"Tokom tih batinanja Duško Kneževic i druga lica prisiljavali su Bahonjica na razne degradirajuce, ponižavajuce i/ili bolne radnje, kao što je ležanje na krhotinama stakla, uzastopno skakanje sa kamiona i fellatio nad drugim zatocenikom, te su mu nasilno gurani razni predmeti u anus. I Bahonjic i Jusufagic su izdahnuli uslijed povreda zadobijenih tokom batinanja i maltretiranja," pise u optuznici.

Banovic je osuden na osam godina zatvora. Proces protiv Kneževica jos uvijek traje.
Seksualno zlostavljanje i silovanja muškaraca pominje se i u optužnici protiv Radosava Brdjanina, osudenog na 32 godine zatvora za zlocine pocinjene na podrucju Prijedora.
Prema haškom Tužilaštvu, ovakvi zlocini su bili dio osmišljenog procesa etnickog cišcenja.
Sa ovom konstatacijom slaže se i Amir Talic iz Sanskog Mosta. "Mislim da to više nije bio deformitet kod ljudi koji su to radili, nego metoda mucenja".

Danas u Bosni i Hercegovini postoji više organizacija koje okupljaju žene žrtve silovanja koje se bore da njihov status bude priznat i da im se na osnovu toga dodijele odredena prava.
Njihovi zahtjevi, te javna kampnja koja se nekoliko mjeseci odvijala u BiH, pomogli su da u parlamentarnu proceduru ude nacrt zakona koji reguliše prava ove kategorije na nivou Federacije BiH, mada im je konacan cilj zakon na nivou države.

Ali silovanje i seksualno zlostavljanje muškaraca ostaje tema o kojoj rijetko ko želi govoriti.

Ipak, kako bi pored ostalog regulisali i status ovih žrtava, Savez logoraša BiH nedavno je pokrenuo inicijativu da se u Zakon o civilnim žrtvama rata uvede i kategorija "žrtve tortura u logorima".

"Ne postoji nikakav sistem koji obezbjeduje bilo kakvu pomoc za takve ljude. Postoje dvije nevladine organizacije koje u skladu sa svojima mogucnostima pružaju pomoc," kaže Tahirovic.

"Tragedija koju ti ljudi nose u sebi, tako se prenosi u porodicu i svakodnevni život. I ta tragedija ce ostati ko zna koliko," objašnjava on.

"Pokušavamo dokazati politici da je neophodno prekinuti agoniju ljudi i da se reguliše njihov status, da konacno ljudi od struke pocnu voditi brigu o tim žrtavama. Da nisu prepušten samo sebi," kaže Tahirovic.

Dr Alma Mehmedbašic-Bravo dodaje da sve žrtve torture doživotno žive sa traumama. Svaki novi stres, pojacava njihovu traumu. Nezaposlenost, neriješeno stambeno pitanje, nesreden pravni status, nepriznavanje statusa samo su neke od dodatnih trauma za ovu kategoriju.
"Takve traume su izvan uobicajenog ljudskog isksustva. Vecina logoraša su bili civili. Nisu imali niti predstvau da im se može desiti tako nešto, da ce biti zatoceni, da ce gledati smrt drugih ljudi, da ce doživjeti tako bolna iskustva. Takvi ljudi nose trajne promjene licnosti i doživotni postraumatski sindrom," kaze dr. Mehmedbašic-Bravo.

Jedan od najtežih slucajeva u njezinoj karijeri je bio mladic žrtva toruture u logoru.

"Taj mladi covjek je doživio silna poniženja i na kraju je i seksualno zlostavljan. Imao je izražen osjecaj niže vrijednosti, nije imao povjerenje u druge ljude. Preživio je strašne stvari. Narocito mu je bilo užasno poniženje kada mu je stražar više puta tokom njegovog zatocenja urinirao u usta," kaže ona.

Porede problema sa regulisanjem statusa muškarca žrtava torture ostaje neriješeno i pitanje zadovoljenja pravde.

"Žrtve ne vole pricati šta su preživjeli jer ne vide da im to donosi išta dobro. Oni pricaju i pominju imena pocinilaca, ali se za sada sudi samo organizatorima," kaže Tahirovic.

"Konkretni izvršioci ostaju na slobodi i nemali broj žrtava je prisiljen, ako se vrate u mjesta odakle su protjerani, da se suoce sa ljudima koji su ih mucili u logorima. A ti "mali" izvršioci su možda cak i bitniji od organizatora," pojašnjava Tahirovic.

Dr. Alma Mehmedbašic Bravo kaže da je priznavanje statusa žrtvama torture jedan od puteva izljecenja.

"Nijedna se žrtva ne može sama lijeciti. Oni trebaju strucnu pomoc da bi dosegnuli nivo života približan onom kakav su imali prije torture. Trebaju i socijalnu i psihološku i pravnu pomoc, ali i kompenzaciju, moralnu i materijalnu. Moralna kompenzacija je kažnjavanje zlocinaca. Bez tog nema rehabilitacije žrtve," zakljucuje dr Mehmedbašic Bravo.

Nidzara Ahmetasevic je urednica Justice Report. nidzara@bim.ba

[ NAZAD ]