NEOSTVARENO BOSANSTVO,
NEOSTVARENO BOSNJASTVO -
I ZADNJI VOZ


Sarajevo, 22. oktobar, 2002.
Javlja se, Sven Rustempasic:


Bismillahirrahmanirrahim,
Ovo su note o tome kako su oni koji bi trebali biti Bosnjaci, pripadnici bosnjackog naroda, i ovaj puta, kao vec preko stotinu godina, propustili da postanu politicki narod, a pri tome pod znak pitanja stavili i to da li su uopce i narod. Izgleda da su se neki sveli na vjersku skupinu, po onoj zapovijedi koju je jos 1980-tih godina izdao cetnik Vuk Draskovic ¨Muslimane u dzamije!¨. Drugim rijecima
-- nista od drzave, Republike Bosne i Hercegovine,
-- nista od nacije, Bosanci i Hercegovci - gradjani RBiH,
-- nista od naroda, Bosnjaci, definirani i branjeni svojom jedinstvenom kulturom

Drzava je u proteklih 12 godina unistena. Po Daytonu, BiH je samo geografski pojam, a u najboljem slucaju, prinudna unija jedne drzave, Republike Srpske, i jednog procesa, Federacije BiH. Fizicku prinudu cine SFOR, IPTF, UN, OHR, i ostali strani faktori. Prinuda je prihvacena dobrovoljno od strane Republike Srpske, sve dok Bosnjaci u dajtonskim parlamentima u Sarajevu ne predaju do i posljednji dokument koji ukida RBiH i ujedno dovrsava proces de jure solidificiranja Republike Srpske, srpske drzave zapadno od Drine na pola teritorije BiH.

Nacija je skup svih gradjana jedne republike. Dakle, nacija je drzava. Tako je u Italiji, Austriji, Madjarskoj, i svim ostalim republikama u Evropi i po svijetu. To sto u svim tim zemljama ima raznih naroda, u nekim i vise nego u BiH (i po broju naroda i po broju pripadnika istih), ne ugrozava drzavnost ovih republika, niti rusi gradjanski koncept. Uostalom, i u Republici Srbiji zive mnogi narodi, cak vise i cak mnogobrojniji nego u BiH (Srbi, Madjari, Romi, Albanci, Bosnjaci, Crnogorci, itd.). Neki podatci govore da u Republici Srbiji ima skoro onoliko Roma koliko Srba u RBiH. Ako Srbija zadrzi Kosovo, isto se moze reci i za Albance. Ali, udar na gradjanski koncept i podjela na narode-teritorije je vec u RBiH otpocela 1990. godine, a zatim je taj proces akcelerirao, znamo na koji nacin. Po Daytonu, nema gradjana BiH. Postoje samo narodi, i to u RS narod je ujedno i monolitna nacija Srba, dok je Federacija BiH federacija dva naroda. Ostali su manjine u obje ove tvorevine. Bosnjaci cine manjinu od otprilike par procenata na pola BiH, u Republici Srpskoj.

Slicno je tu i sa Hrvatima. Bosnjaci su u gornje dvije kategorije, drzava i nacija, propustili postati politicki narod na nivou obrane maticne drzave RBiH, te postojanja i kao nacija, to jest, na nivou postojanja kao gradjani, Bosanci i Hercegovci, na cijelom teritoriju svoje maticne drzave, Republike BiH. Propustili su biti i politicki narod po nizoj kategoriji od drzavoopstojne, jer su kao narod jos 1990. godine od strane svojih takozvanih lidera podijeljeni na ¨prave muslimane¨ (SDA) i ¨komunjare¨.

Bosnjak je arhaicna forma rijeci Bosanac. Termin potice iz feudalnog doba, to jest, prije stvaranja nacija. Iz tog doba oni su feudalnom terminologijom bili regionalno opisani kao stanovnici Bosne - Bosnjaci -- pa su tu za Otomanski imperij spadali pripadnici svih vjera. Medjutim, u 19. vijeku se katolici i pravoslavci nacionalno formiraju kao Hrvati i Srbi, tako da je termin Bosnjak sasvim prigodno ostao pocetkom 20. vijeka ime naroda koji se karakterizira kako bioloski tako i duhovno oko skupine koju cine muslimani. Iako ce poneki fratri, sasvim ispravno, reci da su Bosnjaci, nacionalni pokreti su postali toliko dominantni i agresivni, da su Bosnjaci ostali samo muslimani. Do drugog svjetskog rata je taj proces zavrsen. Iako su mnogi Bosnjaci prije, tokom, a posebno poslije Drugog svjetskog rata postali ateisti, uglavnom komunisti -- napustajuci tako vjersko opredjeljenje svojih roditelja -- oni su trebali zadrzati svoju kulturnu matricu, koja je sira od vjerske, a u ukupnosti profilacije naroda moze sadrzavati mnogo toga, uz vjeru kao jednu od svojih osobina. Naime, Bosnjakom su se 1990. godine trebali smatrati i ateisti i tako ucvrstiti front naroda protiv agresora. Medjutim, to se nije desilo. Cak bosnjastvo SDA nije prihvatila do 1993. godine. Period 1990-1993. je prokockan, na stetu Bosnjaka. Krivica je i do ateista i do vjernika sto se taj proces nije pospjesio i cim prije uskladio, solidificirao. I dok su se Hrvati, od najveceg komuniste do onog emigranta koji je od komunizma pobjegao, ujedinili kao jedan 1990. godine - i dok su se Srbi, od najveceg komuniste do onog zadnjeg cetnika sa bradom do trbuha, ujedinili kao jedan - Bosnjake su njihovi takozvani lideri kao sjekirom panj, raspolovili i zavadili kao ¨prave muslimane¨ sa jedne, i ¨komunjare¨ sa druge strane. Po vjerskoj je osnovi podijeljen narod u doba najvece krize po opstanak. Uz tu podjelu, ¨pravi muslimani¨ su odstupili i od koncepta gradjanstva, Bosanac i Hercegovac, cime je ucinjena dodatna steta. Lansiran je pokusaj, krajem ljeta 1993. godine, da se formira bosnjacka drzava - kao pandan Herceg-Bosni i Republici Srpskoj -- sto je tada ipak propalo i dalo nade u opstanak RBiH.

Erozija se dogodila i po tome sto su mnogi i medju muslimanima, kao i medju ateistima (kod ateista vise, ali ne zanemariti muslimane!), svjesno ili nesvjesno kulturoloski, ideoloski, epistemoloski ustvari i dalje bili i ostali Jugoslaveni-Srboslaveni. Dakle, najveci problem je u tome sto su u procesima u proteklih 50 godina, pa i 80 godina, moze se reci, oni koji su trebali biti kao narod Bosnjaci, a kao nacija Bosanci (i Hercegovci) postali jugoslavizirani, pa i srbizirani, tj. Jugoslaveni odn. Srboslaveni. Projekt Velike Srbije je ostvario svoj cilj 1919. godine, kada je stvorena Kraljevina SHS, samo nesto kasnije Kraljevina Jugoslavija. Srbi nikada, apsolutno nikada, u proteklih 80 godina taj dobitak nisu smatrali nista drugo do Srboslavijom.

Srpski bijes je jacao, potaknut procesima zapocetim u Drugom svjetskom ratu (AVNOJ), nastavljenim diskretno u svim ustavima, akcelerirajuci 1960-tih godina, a kulminirajuci ustavom iz 1974. godine - te dosezuci svoj zenit internacionalnim priznanjem suverenosti svih republika koje su je zatrazile, 1992. godine. Taj je srpski bijes - ¨kako se usudjujete odbiti Srbe kao gospodare !¨ -- pokrenuo rat i pokolj protiv Republike Hrvatske, Republike BiH i Kosova.

Problem obrane od ove manijakalne razljucenosti (¨kako se smijete opirati svojim gospodarima?!~) nastao je medju onima koji bi trebali biti Bosnjaci. Problem je u tome sto su mnogi od onih koji bi trebali biti Bosnjaci, 1990. godine bili Jugoslaveni, u mnogim slucajevima Srboslaveni. Jer je jugoslavizam bio i ostao srboslavizam - sto mnogi ni danas niti shvacaju i/ili niti prihvacaju. I dok su svoj jugoslavizam oni koji bi trebali biti Bosnjaci otvoreno demonstrirali kroz Socijaldemokraciju, ne treba niposto zanemariti srbizam duboko ubacen u SDA. I tako je 1990. godina bila godina rascjepa, koji jos uvijek traje i razara narod koji izgleda propusta sansu da se solidificira kao politicki narod. Postavlja se opravdano pitanje, sada i u ovoj situaciji, da li je rezultat koban? Oni koji su trebali Bosanci i Hercegovci kao nacija, koji su trebali biti Bosnjaci kao narod - nisu jos u svojoj svijesti i podsvijesti unistili Srbina-gospodara. Mnogi to nece moci do groba. Vodi se bjesomucna borba sa ovim epistemoloskim Srbima, koje ovaj autor zove Srbalije (Srbi-balije) u redovima SDA, i Srboslaveni u redovima SDP i SBiH. Ta nas je unutarnja agonija kostala i kosta na hiljade tijela, unistenih sudbina, unistene drzave, unistene kulture, kosta nas svega, svega, svega, svega ... Do nebesa!

Iako bosnjacki narod vec godinama ceka podatke, liderstvo, upute, strateske smjernice, naloge, naredbe, ponosito i nepotkupljivo rukovodjenje ... od svojih takozvanih lidera - ni do danas ih jos nije dobio. Narod ceka uzalud - erozija se nastavlja, agonija traje.

Anglocionisti, sponzori velikosrpstva vec preko 100 godina, svim se silama bore da one koji bi trebali biti Bosnjaci, posrbe, te stave pod srpsku kontrolu, u svim vremenima - do finalnog unistenja. U tome vec 100 godina uspijevaju! Kljuc anglocionizma, britanske imperije, za Balkan, jeste unistenje Bosnjaka po formuli koju je jos u Drugom svjetskom ratu dao cetnicki vojvoda Moljevic: trecinu muslimana poklati, trecinu protjerati, trecinu posrbiti. I dok nam je sasvim jasno kako, kada, su cetnici ucinili prve dvije trecine - i sami zrtve najnovije epizode tog procesa u proteklih 10 godina - jos nismo sagledali i pojasnili zorno svu dubinu posrbljivanja muslimana u proteklih 80 godina. Odnosno, stvaranja robovskog, poniznog, mazohistickog mentaliteta u njima, koji sebe cak i ne prepoznaje kao srpsko roblje. To je, pjesnicki receno - kada rob zaboravi da pjeva o slobodi, zaboravi i u sebi cak i ubije pojam slobode, vlastitog suvereniteta. Suvereniteta svoje osobe, svoje familije, svog naroda.

Mi, koji nikada nismo u zivotu bili posrbljeni, a ovaj autor nikada nije bio ni komunista - nasem smo narodu ucinili uslugu ulaskom u borbu tako sto smo je predvidjeli, sto smo se organizirali sa svim ostalim koji su nas slijediti htjeli (hvala Bogu, bilo ih je dovoljno, ali ne koliko smo zeljeli i trebali), sto smo je prihvatili i odbacili mnoge udare. Godine 1991. nas su mnogi Muslimani, a pogotovu socijaldemokrati, da bi se Srbinu ulagivali i da bi svoje jugoslovenstvo-srboslavenstvo zadovoljili - nazivali cak i ¨ustasama¨. Kada se jedan srbiziran covjek, koji bi trebao biti Bosnjak, zeli Srbinu dodvoriti, on onog Bosnjaka koji jeste Bosnjak i nije srbiziran - odmah naziva ¨ustasom¨, bez obzira na neprikladnost takve optuzbe u datom slucaju. Ali, prihvatimo tu igru za trenutak, i obazrimo se na Hrvate - kakvi god oni bili - i vidjecemo jednu nit koja se od 1919. godine provlaci. Hrvati su odbili pasti pod Srbe, i nema te cijene koju oni nece platiti da se odbrane od srbizacije i od Srbina-gospodara. Taj im je samozvani gospodar u periodu 1919-1941 dosta zala nanio, pa je i reakcija bila poznata kao ¨Na ljutu ranu, ljuta trava¨. Isto je nastavljeno od 1945 do 1990, ali mnogo lukavije od strane Srba. Medjutim, medju Hrvatime u emigraciji i u domovini ljute trave 1991. godine nije zafalilo - pa su je Srbi dobili punim rafalima. Problem je taj, sto su oni koji su trebali biti Bosnjaci, u cijelom tom periodu od 1919 do 1990 godine, toliko izgubili od svog ponosa, identiteta, liderstva, ... da je 1990. godine mnoge zatekla na gore navedene nacine rascijepane, raspamecene, podijeljene. Ipak, bilo je moguce krenuti i sa time, i na talasu dubokog narodnog ponosa lansirati borbu u kojoj je Armija RBiH pokazala nadnaravno herojstvo, zajedno sa narodom.

Mi, koje su 1991. godine srpski robovi ponekad nazivali ~ustasama~, smo 1991. i 1992. godine mobilizirali hiljade ljudi u borbu. Mi smo 1991-1993 bili potrebni kao nesrbi, ali dogovorom Sarajeva i Beograda, proglaseni smo apsolutno nepozeljnim. Pozeljni su postali i ostali samo oni koje ovaj autor naziva Srbalije - Srbi-balije. Njihova obavjestajna sluzba MOS (muslimanska obavjestajna sluzba) samo je bila ogranak KOS-a, a na vrhu pod kontrolom Britanske obavjestajne sluzbe. Sve se dogodilo pod sponzorstvom Anglocionista, to jest Masona, to jest cionista, to jest Velike Britanije, to jest Izraelskog lobija SAD, to jest - British Israela.

Stoga je problem bio i ostao jedan te isti. Zato se ponovno moramo po posljednji put pokusati oduprijeti svim morbidnim silama u prethodnom paragrafu imenovanim -- bas u inat -- i usmjeriti na jednu i jedinu stratesku soluciju za Bosnjake ukoliko zelimo imati bilo kakvu sansu za opstanak. A to je da opstanak Bosne i Bosnjaka vec 100 godina zavisi od povoljnog dogovora muslimana i katolika, na svakom nivou. Na globalnom nivou, prije svega! Cinjenica da se Bosnjaci, njihova ulema, njihovi akademski obrazovani gradjani, njihovi lideri (kakvi god bili) u proteklih 100 godina nisu znali dogovoriti sa Austro-Ugarskom, pa zatim sa i samom supresiranom i u dva svjetska rata dosta potucenom Katolickom crkvom - u korijenu je njihovog zlog usuda.

Ne, nije rijec o Hrvatima muslimanima, ili slicnim shemama. Rijec je o dogovoru dva naroda, Bosnjaka i Hrvata, te na svjetskom nivou o dogovoru muslimana i katolika - povoljnom za muslimane i katolike. Rijec je o povoljnom dogovoru o katolicanstvu i islamu, o drzavi Bosni i Hercegovini, o Bosancima i Hercegovcima, o Hrvatima i Bosnjacima, o Republici Hrvatskoj i Republic Bosni i Herceogivni. Taj sporazum ce Anglocionisti, Masoni, najmorbidnijim silama rusiti - nastaviti ce Srbalije mega-korumpirati (jer ih novcem kupuju, podmazivaju, ucjenjuju, kvare, provjeravaju, zavadjaju ...), svasta ce im nuditi i davati. Ali, mi moramo naci snage, naci osoba, naci nasih pravih i nepotkupljivih Bosnjaka - da ostvarimo ovaj dogovor izmedju islama i katolicanstva. Od Bosne do Palestine, do Irana, do Malezije, do Indonezije i okolo svijeta do Amerike.

U tom dogovoru ne smijemo ocekivati nikakvu (!) pomoc od Saudijske Arabije ili bilo koje arapske drzave. Zaboraviti moramo na njih. U tom dogovoru ne smijemo mnogo vjerovati Turskoj, iako sa Turskom situacija nije tako losa u pogledu dijaloga muslimana i katolika. Tu ima otvorenih kanala. Mi moramo racunati na pomoc Malezije i Irana u tom dijalogu, jer se oni Anglocionistima odupiru, pogotovo Iran. Mi mozemo traziti i vjerojatno dobiti asistenciju nekih krugova u okviru Republikanske Partije Sjedinjenih Drzava. Na suprot Republikancima, nama ce Demokratska Partija SAD nastojati sve uciniti da dogovor muslimana i katolika propadne. Oni su nam neprijatelji. Mi obavezno moramo pokrenuti akciju u Austriji i Njemackoj; to nisu lose adrese na koje se moze zakucati, pogotovo u Austriji. Treba zakucati na vrata pa cak ocekivati i pomoc od Italije, Poljske, Slovacke, Belgije, Madjarske, ... ali u tim zemljama moramo izbjegavati ljevicu, odn. socijaldemokrate. Trebamo ici ka republikanskim, demokrscanskim, konzervativnim, narodnim i slicnim partijama u tim zemljama. Odbacimo Francusku, Veliku Britaniju. To su nam krvnici. Sa Skandinavcima, veoma oprezno, ali nije nemoguce u nekim segmentima. Ne treba Rusiju demonizirati. Sa Rusima se moze razgovarati, jer Srbi nisu toliko Rusima braca koliko nam se 100 godina trubi iz Beograda i Londona. Rusija ce morati sa muslimanima pregovarati. I, na kraju, sa Amerikancima, obicnim gradjanima, treba na sve nacine i u svakoj prilici razgovarati o Bosni i islamu.

Da li ce Bosnjak jednom shvatiti da ga Srbin i Mason zele samo zaklati, strijeljati, silovati, osakatiti, ... ? Stoga, ako se sa Vatikanom muslimani svijeta ne dogovore da se odrzi drzava Bosna i Hercegovina i u njoj Bosnjaci - onda nemamo sanse. Gotovi smo!

Sven Rustempasic


[ NAZAD ]


design by miralem
bhmedia 2002