![]() |
||
Preminula
Susan Sontag
![]()
Pažnju javnosti zadobila je objavljivanjem "Bilješki o logoru" 1974, napisanih za casopis "Partisan Review". Dvije godine kasnije taj je napis uvršten u njenu prvu knjigu eseja "Protiv Interpretacije". Sontag je pisala o nizu razlicitih tema – od pornografije i fotografije, pa do estetike šutnje i fašizma. Susan Sontag rodena je 16. januara 1933. u New Yorku. Djetinjstvo je provela u Tucsonu u Arizonu. Majka joj je bila uciteljica, a otac – trgovac krznom, koji je umru u Kini od tuberkuloze tokom japanske invazije. Kao studentica, pohadala je Univerzitet Kalifornije u Berkeleyu, Univerzitet Chicaga, te Harvard i Oxford. U dobi od 26 godina preselila je u New York, gdje je predavala filozofiju religije na Univerzitetu Columbia. Ubrzo po dolasku u New York, pocela je objavljivati svoje provokativne eseje o Albertu Camusu, Simone Weil, Jean-Lucu Goddardu, Jasperu Johnsu i mnogim drugima. U svojim djelima nastojala je "ukloniti jaz izmedu razuma i osjecaja". 1976. oboljela je od raka dojke. Iz tog iskustva izrastao je utjecajni esej "Bolest kao metafora", koji je kasnije pretvorila u knjigu "AIDS kao metafora." Susan Sontag bila je tokom svoje karijere politicki i društveno angažirana, iako se nije smatrala ni novinarkom ni aktivisticom. Otvoreno se protivila ratu u Vijetnamu, a komunizam je jednom opisala kao "fašizam s ljudskim licem". Godine 1992. je prva medu americkim intelektualcima pozvala na odlucnu zapadnu i americku intervenciju u Bosni i Hercegovini, koja bi zaustavila opsadu Sarajeva. U travnju 1993. Susan Sontag dosla je u Sarajevo, odakle je njezin sin, novinar, izvještavao s ratišta. Otišla je na dvije nedleje s humanitarnom pomoci, a nakon toga vratila se kako bi radila bilo što korisno i pomogla ljudima. Od nje su tada zatražili da režira jednu pozorisnu predstavu. Tako je u Sarajevu je postavila "U ocekivanju Godota", a boravak u tom gradu protegnuo se na tri godine. Knjigu In America posvetila je prijateljima u Sarajevu Nakon teroristickih napada na New York i Washington od 11. rujna 2001. našla se na udaru kritika, kada je u "New Yorkeru" napisala da se nije radilo o "kukavickom napadu na civilizaciju", nego o "napadu na jedinu samoproglašenu svjetsku supersilu", te da je napad "posljedica americkih savezništava i specificnih poteza". Jedna je od rijetkih americkih intelektualki koja je osudila rat u Iraku, zbog cega je primila brojne prijetnje smrcu. Tokom duge karijere snimila je i cetiri filma te režirala brojne pozorišne predstave. Poznata je i po svojoj borbi za zaštitu ljudskih prava. Unatoc kritikama, sve do svoje smrti nastavila je pisati i objavljivati. Iza nje ostaje 17 knjiga prevedenih na 32 jezika. [ NAZAD ]
|