Hafizovic:
Davno je bilo vrijeme da se na celu SDA
dogodi personalna promjena
Neposredni povod za licitiranje smrcu dr. Hafizovica, bio je još
jedan u nizu napada na njega osmišljenih i objavljenih u selefijskom
glasilu Saff. Bio je to i neposredan povod za intervju sa dr. Hafizovicem.
Ima
li iko u ovoj zemlji da barem jednom nije ostao zatecen brojem tjelohranitelja
koji se vrzmaju oko ovdašnjih politickih lidera?
Priznajem, spadam u red onih koji su pokušavali proniknuti u tajnu od
koga ih zapravo cuvaju. Nisam ništa pametno smislila, nemam niti jedan
odgovor vrijedan pažnje, moj je jedini zakljucak bio i ostao da bulumenta
nabildanih momaka koji razgrcu Ferhadiju da bi njome krocile velike
partijske vode i služi najviše njihovom samoubjedenju da su važni, nezamjenjivi
i da ih stoga treba odmaci od nas, obicnog puka, ako ni zbog cega drugog
ono da im u lice neko ne bi rekao koliko jada nanose. Srecom i po njih,
a i za sve nas, nikada se još nije dogodilo da je bilo koji od tih prevažnih
funkcionera bio životno ugrožen. Za razliku od njih, nemali je broj
mislecih ljudi u ovoj zemlji koji su upravo zato što su naglas govorili
svoje misli, stavove, a još i više zato što su upozoravali i razotkrivali
zlo, krade, nepodopštine, narocito ovih dobro cuvanih, primali i primaju
prijetnje smrcu. Najnoviji primjer je atak na redakciju Slobodne Bosne
(policija još uvijek nema nikakvih saznanja o palikuci), nekako u isto
vrijeme prijetnje su upucene kolegi Nerminu Bisi, prošlog mjeseca javno
je oglašena novcana nagrada za smaknuce prof. dr. Rešida Hafizovica,
jednog od najvjerodostojnijih islamskih mislilaca i naucnika u bošnjackom
narodu u modernim vremenima. Neposredni povod za licitiranje smrcu dr.
Hafizovica, bio je još jedan u nizu napada na njega osmišljenih i objavljenih
u selefijskom glasilu Saff. Bio je to i neposredan povod za intervju
sa dr. Hafizovicem.
Koordinirana
hajka
Ovaj profesor akaida na sarajevskom Fakultetu islamskih nauka jedan
je od rijetkih domacih intelektualaca koji se nikada nije libio naglas
izreci vlastita promišljanja o domacoj stvarnosti, pa iako je njegov
naucni rad višestruko nagradivan i priznat na cijeloj planeti, upravo
zato nikada i nije spadao u miljenike vlasti. Uz prijetnje smrcu, zapravo
je to i jedina zajednicka nit koju profesor Hafizovic dijeli sa Senadom
Avdicem, Nerminom Bisom ili bilo kime ko je u proteklih dvadesetak godina
zbog svojih javno iznesenih stavova bio i ostao izložen brutalnim napadima.
No, ne smije se zanemariti još jedan važan aspekt ovog zajedništva:
radi se o skoro pa zaglušujucoj ignoranciji svih razina vlasti spram
ovih prijetnji i napada, koje združenim snagama uspijevaju da redovno
ne pronadu krivce, a još redovnije nalogodavce.
Profesore Hafizovicu, prije nekog vremena ponovio se atak na Vas:
poziv da Vas ubiju upucen je internetom i cak su ponudene nagrade za
Vašu glavu. Znam da je neukusno, ali moram Vas pitati: kako reagirate?
Kako se psihicki nosite sa konstantnim prijetnjama smrcu?- Više od jedne
decenije duga je geneza konstantnih napada na mene i na moj rad. Posljednja
prijetnja smrcu samo je kruna tih napada i, nadam se, za sigurnosne
agencije ove zemlje definitivno prijedena crvena linija brutalnog, nedemokratskog,
neciviliziranog, neljudskog i antiislamskog ponašanja odredenih selefijskih
skupina u BiH koje su danas samo jedan od užasnih recidiva krvave agresije
na Bosnu i Hercegovinu i prepoznatljivih eksponenata jedne militantne
islamisticke doktrine koja se vec od devedesetih godina prošloga stoljeca
pokušava prenijeti sa muslimanskog geopolitickog prostora i implantirati
na tlo ove zemlje. Ideološku avangardu recenih eksponenata danas cini
upravo ona pseudonovina koja se nedopustivo skriva iza jednog tako plemenitog
pojma islamske kulturne abecede - saff, kakvu naviku skrivanja imaju
i druge selefisticke grupe u nas i u svijetu. Ta pseudonovina je i inspirirala
onaj bolesni um koji je na internetu ponudio novcanu nagradu za moju
glavu. Do koje mjere je bila unaprijed iskoordinirana ova najnovija
hajka na mene, koja je na kraju rezultirala prijetnjom smrcu, vidljivo
je iz toga što je pominjana pseudonovina u cetvrtak navecer postavila
tekst na internetu, a vec narednog dana je 'namjensku' hutbu održao
jedan od njihovih aktivista, izvjesni hafiz koji je svojim propovjednickim
blebetanjem trebao dodatno podgrijati strasti njihovih istomišljenika.
No, kada su ipak shvatili da su presegnuli crvenu liniju nedopustiva
ponašanja, ali i pritisnuti nevjerovatnim i neumoljivim osudama javnoga
mnijenja, kukavicki su se poceli posipati pepelom. Medutim, sveukupno
ponašanje ove bratije ne treba previše cuditi, jer recena pseudonovina
koju ta bratija pripravlja i nije ništa drugo vec dugogodišnje leglo
potencijalnih katila koji vecma gube strpljenje što se ova zemlja, najzad,
ne pretvara u novi Irak, Afganistan ili Siriju, pa da i sami, po uzoru
na 'svoju bracu po duhu', to jest po uzoru na one Dedžadžalove jurišnike
koji cak i u Ramazanu liju muslimansku krv diljem muslimanskog svijeta,
zapocnu krvavi pir unutar bošnjackog nacionalnog korpusa.
Bilo bi, naravno, nepravedno kazati da sam samo ja i moj rad na udaru
ovih militanata, jer ovdašnja javnost zna da su oni prigodice odapinjali
svoje otrovne strelice i prema nekim drugim mojim uvaženim kolegama
na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, kao i na sami Fakultet kao
jedinu respektabilnu visokoškolsku obrazovnu instituciju Islamske zajednice
u regiji Balkana koja jedino još nudi punovažnu interpretaciju vjere
po mjeri islama i njegovih temeljnih vrijednosti. Ovi ljudi, koji odapinju
svoje otrovne strelice iz svog pomenutog ideološkog brloga, kopajuci
po tudoj intimi, svakojako etiketirajuci i kao legitimnu metu isturajuci
svakoga u bošnjackom korpusu ko se ne uklapa u njihovu depresivnu ideološku
optiku, jesu ljudi veoma kvarnoga morala i krajnje opasnih namjera,
jer nisu ništa naucili iz lekcije koju nam je svima održao Poslanik
islama (a.s.), kada je na zoran nacin 'natrljao' nos hazreti Omeru,
kasnijem drugom pravovjernom halifi islama, jer je ovaj tokom jedne
bitke samovoljno sasjekao jednog idolopoklonika u trenutku dok je on
izgovarao 'Svjedocanstvo vjere', misleci da mjerodavno cita stanje srca
doticnog idolopoklonika, nesvjesno i nepravedno tako preuzevši u svoje
ruke prerogativu koja samo i jedino pripada Bogu.
Zahvalnost medijima
Ovdje je rijec o ljudima kojima nije dovoljno dobar svijet koji je Bog
stvorio, pa bi ga oni na svoju ruku popravljali i prepravljali; njima
ni Poslanik islama (a.s.) nije dovoljno dobar onakav kakav jest, pa
od njega svaki dan prave karikaturu goru od svake karikature kojom njegovu
plemenitu poslanicku osobu, pod krinkom slobode govora, prikazuju neki
islamofobicni casopisi na Zapadu; njima nije dovoljno dobar islam kojeg
je donio Poslanik islama (a.s.), a koji promovira mudrost, znanje, napredak,
duhovnu radost, slobodu, demokratiju, ljudska prava, socijalnu pravdu
i slicne vrijednosti koje je Bog vrlinom ove plemenite ideje otkrio
civilizaciji krunskog Božijeg stvorenja, pa nam nastoje, ne birajuci
sredstva, nametnuti svoju depresivnu i militantnu interpretaciju islama
koja bezmalo granici sa terorizmom. Njima nije dovoljna kur'anska Objava,
poslanicka Predaja i islam, pa vecma istrajavaju, i to pod svaku cijenu,
ne na mezhepskom pluralizmu kao znaku milosti Božije u muslimanskoj
zajednici, kako je to naglašavao Poslanik islama (a.s.), vec na mezhepskoj
podjeli kao matrici daljeg i nepopravljivog razjedinjavanja i razaranja
jedinstvene muslimanske zajednice. Štaviše, oni su pricu o mezhepskim
podjelama izdigli iznad kazivanja o Objavi, Predaji i islamu unatoc
cinjenici da Poslanik islama (a.s.) nije donio mezhebe – pluralnost
pravnih škola u islamu, nego je baš donio Kur'an, Sunnet i islam kao
univerzalan religijski svjetopogled. Oni su nesretni kada se govori
o medumuslimanskom dijalogu i medumezhepskoj toleranciji i razumijevanju
u muslimanskoj zajednici, jer su navikli prolijevati muslimansku krv
i, kao tajno oružje politickih centara moci sa Zapada i politicke vrhuške
iz kolijevke islama, spremni su služiti samo njima znanim ciljevima
i svrhama, uglibljujuci muslimanski svijet u živi pijesak mezhepskih
podjela, razdora i klanja.
Niste mi rekli kako se nosite sa svim ovim što
Vas sustiže u posljednjih deset-petnaest godina života?
- Nosim se onako kako se u takvim situacijama treba nositi i svaki drugi
muslimanski vjernik. Ja vjerujem u Allaha i u svaku Njegovu odluku koju
je On odvijeka donio vrlinom svog vjecnog Znanja, pa i u onu koja se
tice mog krajnjeg životnog usuda, i svesrdno je prihvacam kakva god
da jest. Ja se, takoder, pouzdavam u Njegovu zaštitu duboko uvjeren
da, sve dok je Njegova zaštita nada mnom, ne postoji niko na ovoj Zemlji
ko ce promijeniti Njegovu odluku ili nadvladati Njegovu zaštitu. Isto
tako, ja sam potpuno siguran da ono što danas radim na Fakultetu islamskih
nauka u Sarajevu skupa sa svojim cijenjenim kolegama nije stvar samo
mog vlastitog izbora, nego i stvar Njegove Volje i Nauma cija tajanstva
ja ne znam i ne želim znati, vec samo nastojim najbolje što mogu, radeci
svoj svakidašnji posao, postici one krajnje svrhe svoga života s kojima
ce On biti zadovoljan.
Ovom prilikom imam silnu obavezu, a još više cast i zadovoljstvo od
srca se zahvaliti medijima koji su bili na vrhuncu svoje profesionalnosti
objavivši vijest o prijetnji smrcu koja je upucena mojoj malenkosti,
proprativši cijeli taj slucaj do kraja, to jest sve dok nisu prodrmali
naše sigurnosne agencije i potaknuli ih da se zainteresiraju za cijeli
ovaj slucaj. Ja, isto tako, nemam dovoljno dobrih rijeci kojima bih
izrazio duboko poštovanje i zahvalnost prema svojim prijateljima, poznanicima
i nevjerovatnom broju ljudi koje, cak, i ne poznajem, a koji su se javljali
na razne nacine, nudili svoju pomoc i podršku, slali silne bukete cvijeca
i ostavljali ceduljice sa svojim imenima i prezimenima, nudeci svoju
nesebicnu pomoc i potporu.
Na kraju, ali jednako važno kao da je na samome pocetku, dugujem golemu
zahvalnost clanovima svoje uže porodice koji su mi pružali danonocnu
podršku i bili mnogo zabrinutiji za moju sigurnost od mene samoga. Teško
da cu im ikada moci pružiti adekvatnu zadovoljštinu za patnju koju su
pretrpjeli u cijeloj toj situaciji.
Znate li da li je policija išta preduzela? Da
li se Vama obracao neko od predstavnika institucija vlasti, eventualno
zabrinut za Vašu i sigurnost Vaše porodice?
- Ja ne znam da li ste vi neumorni optimista ili, jednostavno, previše
ocekujete od institucija vlasti ove zemlje? Podnio sam, dakako, policiji
zvanicnu prijavu u vezi sa javno izrecenom prijetnjom, ali više pod
pritiskom svojih prijatelja koji su smatrali da to neizostavno treba
uciniti nego li sam sam vjerovao da je to baš neophodno. Do danas nemam
nikakvu povratnu informaciju o rezultatima istrage. No, želim vjerovati
da ce policija biti predana svome radu i da ce, u konacnici, doci do
nekog rezultata.
Pakt s militantima
Što se tice ostalih institucija vlasti u ovoj zemlji, od njih odavna
ništa dobro ne ocekujem niti mislim da mogu išta dobro uciniti za gradane
ove zemlje. Oni su sami sebi svrha, samodovoljni sebi i zaneseni svojom
umišljenom 'velicinom'. Oni se ponašaju tako kao da im nije ni potrebna
ova zemlja, a za sitan šicar rasprodaju najbolje resurse ove zemlje,
kao da su njihovo vlasništvo, gurajuci tako ovdašnje gradane u još dublju
bijedu i neimaštinu, što ih ni najmanje ne dotice. Kada bi neko kojim
slucajem pomlatio polovinu populacije ove zemlje, ni to ne bi bio dovoljan
razlog da ovdašnje vlasti prstom maknu i bilo šta ucine da zaštite preostale
gradane ove zemlje. Štaviše, prije bih od njih ocekivao da za racun
najsitnijeg vlastitog interesa sklope tajni pakt sa ljudima kakvi su
ovi militanti o kojima govorimo, umjesto da zaštite gradane ove zemlje
u trenucima kada oni, zaista, trebaju njihovu zaštitu.
Rijaset Islamske zajednice Bosne i Hercegovine
se jasno odredio spram ovih prijetnji: jesu li i to naznake nekih drugih
vremena u IZBiH?
- Ja mislim da jesu. Najmanje što je morao i trebao uciniti u ovom slucaju
mislim da je Rijaset i ucinio. Drugo je pitanje da li je to odredivanje
moglo biti još eksplicitnije. No, u svakom slucaju je dobro i, za sada,
dovoljno. Prava je sreca za ovu zemlju, narocito za Islamsku zajednicu
u BiH kao temeljnu duhovnu instituciju Bošnjaka, da se na njenom vrhu
najzad dogodila promjena i da smo na njenom celu dobili tako razborita
i cestita covjeka kao što je aktuelni reis Husein ef. Kavazovic. Da
se ova prijetnja smrcu dogodila za diktature njegova prethodnika, budite
sigurni da bismo danas ovdje i sada imali veoma krvave epiloge. Uz zahvalnost
Bogu što trenutno na celu Islamske zajednice imamo ovoga covjeka, treba
ipak reci da njega cekaju teški zadaci u narednom razdoblju, pa je stoga
obaveza svakog muslimana u Bosni, posebice svakog intelektualca u obrazovnim
institucijama Islamske zajednice da mu se nade pri ruci i ponudi mu
svoju pomoc kolika god ona bila. Da bi stvorio povoljno ozracje za realiziranje
svoga mandata u punom sadržinskom opsegu na koji se obvezao, on najprije
mora demontirati poprilicno turoban i retrogradan personalni ambijent
u institucijama Islamske zajednice u BiH, koji mu je u naslijede ostavio
njegov prethodnik. Nadalje, buduci da je Fakultet islamskih nauka u
Sarajevu najrelevantnija obrazovna institucija IZ u BiH, to onda znaci
da intelektualne i profesionalne usluge njegovih uposlenika aktuelni
poglavar Islamske zajednice mora u svakom trenutku imati na raspolaganju.
Tim prije što je on vec dobrano relaksirao odnose sa ovom prvorazrednom
visokoškolskom ustanovom Islamske zajednice u BiH i što ne gleda na
nju kao na svoga neprijatelja, kakav je slucaj bio sa njegovim prethodnikom.
Vratit cemo se Islamskoj zajednici i reisu Kavazovicu. Vaša golgota
i progon poceli su za mandata ef. Cerica, koji je bio i licno pogoden
Vašim tekstom u kome ste obznanili ko su selefije. Mislite li da su
najnoviji ataci na vas zapravo repovi odijuma koji je sustavno prema
Vama fabricirao Mustafa ef. Ceric?
- Izvan svake je razumne sumnje to da je ovaj posljednji atak na mene
bio djelomicno inspiriran i pomenutim odijumom koji je negdašnji prvi
covjek Islamske zajednice poticao protiv mene i moga rada. Sjetite se
samo da je on osobno napisao ono sramno saopcenje za javnost, koje ja
smatram klasicnom anatemom, i skrio ga iza institucije Rijaseta Islamske
zajednice u BiH. Njegova bolesna sujeta je išla dotle da je on osobno
pozivao bivšeg ambasadora Islamske republike Iran u Sarajevu, kao i
predstavnike ostalih iranskih vladinih i nevladinih udruga u BiH, i
otvoreno im prijetio kako ce uciniti sve da se raskinu odnosi izmedu
Irana i BiH ukoliko oni ne osude moju malenkost i moj rad, kao da sam
ja bio njihov uposlenik, a ne uposlenik Rijaseta IZ u BiH. Da bi diskreditirao
moj znanstveni opus i kredibilitet, on se rukovodio istom logikom kao
i oni militanti koje je skrivao iza naslova 'novi muslimani', a koji
su tvrdili kako sam ja 'šiija' samo zato jer sam clan Iranske akademije
za filozofiju, na šta sam veoma ponosan. Ukoliko sutra postanem clanom
Kineske akademije znanosti, vjerovatno ce me proglasiti budistom, šintoistom
ili konfucijancem. Eto, toliko o njihovoj elementarnoj nepismenosti
glede temeljnog razlikovanja necijeg pojedinacnog ili komunitarnog nacionalnog,
kulturnog, religijskog i civilizacijskog identiteta.
Cericevo zeleno svjetlo
Treba ovdje otvoreno kazati i to da je nekadašnji prvi covjek IZ u BiH
svojim prvim reagiranjem na moj tekst 'Oni dolaze po našu djecu' zapravo
dao zeleno svjetlo ovim islamistickim militantima za napad na mene,
moju porodicu i moj znanstveni rad, napad koji, evo, ne prestaje ni
do danas. Ne mislim da je to cinio stoga jer je dijelio njihovo 'uvjerenje',
vec ce prije biti da razlozi pocivaju u sferi cisto zemaljskih interesa.
Koliko su ti interesi snažni i koliko su 'teški' jasno je bilo iz ucestalih
posjeta tadašnjeg i sadašnjeg saudijskog ambasadora Rijasetu koji je
ondje svaki put dolazio sa novim spiskom želja, a jedna od njih se redovito
ticala i moje malenkosti, o cemu štošta ovdašnja javnost vec zna.
U nedavnom intervjuu Oslobodenju Mustafa ef. Spahic
je nagovijestio da se danas IZBiH stavlja u tešku poziciju jer se od
nje traži da se izjasni, uvjetno receno, na cijoj je strani: obojica
ste bili u toj famoznoj emisiji koju je Saff iskoristio za napad na
Vas, možete li objasniti o cemu ste govorili, odnosno pozicionirati
bosanske muslimane u odnosu na sukob koji se danas ocito želi nametnuti
muslimanskom svijetu?
- Nema nikakve potrebe da se Islamska zajednica u BiH stavlja na bilo
ciju stranu. Islamska zajednica u BiH treba da promice ideju medumuslimanskog
jedinstva, da se brine o raskošnom duhovnom nasljedu koje su ovdje stvarali
bosanskohercegovacki muslimani – Bošnjaci kroz više od pet stotina godina
prisustva islama na ovim prostorima. Islamska zajednica u BiH treba
da cuva i sacuva tapiju na duhovni, religijski i kulturni identitet
ovdašnjih muslimana na isti nacin kao što državne institucije ove zemlje
treba da sacuvaju tapiju na ovu zemlju. I jedna i druga tapija bile
su i još uvijek jesu dobrano ugrožene. Onoj prvoj prijeti pogibelj militantnog
'selefijskog virusa' koji vec danas atakuje na sami bošnjacki gen, a
ovoj potonjoj, nakon agresije, prijete u Bosni još uvijek aktivni protagonisti
velikodržavnih ideologija naših susjeda.
Islamska zajednica u BiH ne smije pasti u stupicu mezhepskih podjela
na kojima beskrupulozno inzistiraju muslimanski militanti svih boja
i profila. Za muslimane je od sasvim drugorazredne važnosti pitanje
pluralnosti pravnih škola, a Kur'an i Sunnet Poslanika islama ( a.s.),
kao dva primarna vrela islamske vjere, i sami islam kao cjelovit religijski
svjetopogled fundiran na tim izvorima od prvorazredne su važnosti za
njih i oni to moraju cuvati kao zjenicu oka svoga ma gdje živjeli. To
troje je ono što je donio Poslanik islama (a.s.) i iza sebe ostavio
kao trajni zalog jedinstva muslimanske zajednice, a nije donio i ostavio
mezhebe. Islam i njegova dva primarna vrela su ono što muslimane povezuje,
ujedinjuje i drži na okupu bez obzira na to gdje oni žive i kojoj kulturnoj
klimi pripadaju. Muslimani u Bosni i Hercegovini su to znali od samoga
pocetka i nad tim su ljubomorno bdjeli i u najtežim povijesnim trenucima
vec više od pet stotina godina. Imali su srece da su pripadali i da
još uvijek pripadaju najracionalnijoj i najtolerantnijoj pravnoj školi
koju je utemeljio Ebu Hanifa, slavni ucenik još slavnijeg ucitelja i
znalca iz Medine Džafera Sadika, s jedne, i najumjerenijoj školi islamske
dogmatike – maturidijskoj akaidskoj školi, s druge strane. I jedno i
drugo su uvjetovali to da je najraskošniji muslimanski misleci genij
ovoga podneblja kroz sve to vrijeme razvijao najdopadljiviju i najrelevantniju
interpretaciju sadržaja izvora islamske vjere i temeljnih vrijednosti
islamskog religijskog svjetopogleda. Krunski svjedok tome i najraskošniji
duhovni mladarak koji je narastao na duhovnom sedimentu interpretativne
tradicije islama kod nas jest Fakultet islamskih nauka u Sarajevu koji
nastavlja tu svijetlu tradiciju i, kao najblistavije, a možda i posljednje
svjetlo istinskog promišljanja islama u Europi još uvijek nudi živu,
suvremenu i cjelishodnu interpretaciju temeljnih vrijednosti islama
kao takvog. To je ono što mora znati prvi covjek Islamske zajednice
u BiH i što mora cuvati kao zjenicu oka, tim prije ako se zna da je
baš ova baština bosanskohercegovackih muslimana trn u oku kako domacim
selefijskim militantima, jednako tako i njihovim mentorima i jurišnicima
u muslimanskom svijetu koji muslimanskom krvlju danas crtaju fizionomiju
novog zemljovida muslimanskoga svijeta, svjesno i namjerno otvarajuci
tragicni front medumuslimanskoga sukoba.
Jedinstvo muslimana
Nije nikakva tajna ako kažemo da se baš ovom dragocjenom duhovnom baštinom
bosanskohercegovackih muslimana – Bošnjaka neko opasno poigravao i u
Islamskoj zajednici posljednjih petnaestak godina. Kao da je neko u
bivšem vrhu Islamske zajednice tiho i ispod žita na pladnju nudio religijski
identitet Bošnjaka tzv. 'novim muslimanima' koji otvoreno tvrde kako
Bošnjaci, kao tradicionalni muslimani ovog podneblja, prema njihovu
mišljenju, nisu dovoljno dobri muslimani. U svjetlu te cinjenice treba
gledati i razumijevati gotovo pa neprijateljski odnos negdašnjeg prvog
covjeka Islamske zajednice u BiH prema Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu
koji je bio i ostao najsnažnija brana rasprodaji bošnjackog religijskog
identiteta i njegova sveukupnog duhovnog naslijeda. I meni samome je
bila osobita cast da sam svojim znanstvenim opusom dosada doprinosio
promicanju i zaštiti religijskog identiteta Bošnjaka, a moje inzistiranje
na jedinstvu religijskih vrela svih muslimana u emisiji koju pominjete,
vrela koja jamce jedinstvo muslimanske zajednice, na cemu bi inzistirao
svaki razboriti musliman, nije se svidjelo selefijskim militantima u
Bosni, pa su stoga uputili javni poziv na moje smaknuce.
Šta može uraditi Islamska zajednica BiH? Šta treba
uraditi i kako da se izbori i sacuva svoju autenticnost? Koji su putevi?
- Nismo možda ni svjesni koliko toga može uciniti stisne li svoje redove
i osloni li se na najbolju domacu pamet kojom raspolaže, pamet koja
svojom dojakošnjom univerzalnom, trijeznom, dopadljivom, progresivnom,
živom, kreativnom, fleksibilnom i tolerantnom interpretacijom islama,
koja ide u korak sa potrebama vremena i izazovima s kojima se suceljuju
muslimani diljem planete, duboko je ukorijenjena u najboljem duhovnom
sedimentu svog višestoljetnog religijskog, kulturnog, civilizacijskog
i znanstvenog naslijeda, gotovo pa jedinstvenog na Istoku i Zapadu.
Sa tako jedinstvenim duhovnim naslijedem Islamska zajednica u BiH može
biti dragocjen model mnogima, narocito onima u muslimanskom svijetu
da nauce kako kulturna razlicitost muslimana može biti dragocjena prednost
i zalog Božijeg blagoslova i milosti u muslimanskoj zajednici, a ne
razlog razdora, ubijanja i razaranja kakvo sada imamo na djelu u muslimanskom
svijetu. Da bi sacuvala ono nad cime je ljubomorno bdjela više od pet
stotina godina, Islamska zajednica u BiH mora, ponajprije, znati gdje
i na kojim univerzama u muslimanskom svijetu se obrazuju neki njeni
kadrovi i s kakvim znanjem se vracaju, jer se cesto dešava da mnogi
od njih se vracaju kuci cak i bez onih mrvica zdrave pameti koje su
odnijeli iz Bosne u svijet, posve izgubljeni u prostoru i vremenu. Islamska
zajednica mora cuvati tapiju religijskog identiteta Bošnjaka, jer on
nije i nikada nece biti na prodaju; mora se oslanjati na domacu pamet,
istrajavati na tekovinama Kur'ana, Sunneta Poslanika islama (a.s.) i
na univerzalnim vrijednostima islama koje je u Bosni stoljecima unutar
njegovih krunskih aspekata promišljao i razvidao raskošni misleci genij
Bošnjaka, i nipošto se ne smije zaglaviti u živom pijesku mezhepskih
podjela. Ona mora znati da u usporedbi sa gornja tri krunska i nepotrošiva
dara, koje je Bog dao svim muslimanima, svaka prica o mezhebima je posve
irelevantna stvar.
Bez sumnje cemo se složiti da je bivši reis Ceric
svojim angažmanom nanio dosta štete muslimanima u BiH: vidite li Vi
– nazirete li, prepoznajete li – drugacije pravce u djelovanju reisa
Husein ef. Kavazovica?
- Dovoljno je samo reci da je ucinio sve, zarad bolesne sujete i nevidene
posesivnosti njegove osobe, da Bošnjake i njihovu cjelokupnu baštinu
svede na privatnu prciju i sa razine državotvornog naroda svede ih na
vjersku skupinu. Nemjerljiva je njegova uloga u dijeljenju i zavadanju
Bošnjaka. Nije imao nikakvu vezu sa džematima na terenu, pa stoga nije
poznavao probleme ljudi i institucija Islamske zajednice, niti je ijedan
suštinski problem Islamske zajednice u BiH riješio za svoga nedopustivo
dugog mandata. Zloupotrebom položaja na kojem se nalazio i otvorenim
svrstavanjem uz odredene politicke opcije, dodatno je politicki dijelio
Bošnjake i cinio ih irelevantnim politickim faktorom u zemlji.
Majstor fitne
Ukratko, bio je majstor fitne i toliko je štete iza sebe ostavio da
aktuelnom reisu treba pola mandata kako bi samo stvari vratio tamo gdje
im je mjesto. A da bi u tome i uspio, za pocetak ce biti dovoljno da
oko sebe ne rastjera najumnije glave kojima raspolažu obrazovne institucije
Islamske zajednice u BiH, kao što je to ustrajno cinio njegov prethodnik,
okupljajuci oko sebe poslušne, a ne sposobne ljude.
Ne mogu da odolim: ovdašnja politicka scena je
prilicno tužna i tegobna. Kako vidite položaj Bošnjaka danas u BiH?
- Ovo je, zacijelo, najgore stanje u kojem su se Bošnjaci zatekli od
kraja agresije na BiH do danas. Što se tice njihovih politicara, svejedno
da li je rijec o onima na poziciji ili onima u opoziciji, složit cete
se da je to najgora i najnesposobnija politicka klika koju je upamtila
ne samo politicka povijest Bošnjaka, vec i politicka povijest ove zemlje
uopce. Zahvaljujuci njima, njihovoj gramzivosti, bezobzirnosti, spremnosti
na bilo koji kompromis i po bilo kojoj cijeni, makar cijena bila i ono
što je najsvetije svakom rodoljubivom Bošnjaku i Bosancu, Bošnjaci su
danas naprosto zbunjeni i usljed takve prakse svojih politickih predstavnika
sve više gube svijest o tome šta je to rodoljublje, šta cestitost, moralnost,
pravda, svetost, dostojanstvo, samopoštovanje . . . , jer njihovi politicki
predstavnici su olicenje svega što je suprotno recenim kategorijama.
Izuzetaka, naravno, ima, ali ih je toliko malo da bar zasad ne mogu
ništa bitno promijeniti. Od najbrojnijeg naroda u ovoj zemlji oni su
nacinili amorfnu, nedefinljivu i svakih prava lišenu manjinu koja se
ni za šta ne pita i ciji životni prostor se vecma sužava, a tlo pod
nogama lagano izmice. Kao najbrojniji narod ove zemlje, Bošnjaci u zemlji
i u dijaspori kobajagi imaju domovinu, ali u toj domovini, blagodareci
nebrizi bošnjackih politicara, oni nemaju zavicaj kojemu bi se mogli
makar prigodice vracati, dok im se sva ona prava vrlinom kojih se definira
nacionalni identitet jednog naroda vecma zakidaju, uskracuju, brišu.
Dok Bošnjaci manjeg entiteta u BiH po ko zna koji put biju bitku za
minimum prava svoje djece da u tamošnjim školama slušaju barem reducirani
sadržaj iz grupe nacionalnih predmeta i tako razvijaju osjecaj za vlastitu
nacionalnu pripadnost, lider najbrojnije bošnjacke politicke partije
i ne haje za to vec otvara pricu o trecem entitetu i još više usitnjava
i ovako reduciran životni prostor Bošnjaka. Bošnjaci kontinuirano gube
pravo na rad, jer njihovi politicki lideri, umjesto da dovode investitore
u ovu zemlju, koketiraju sa tzv. 'vjecnim bošnjackim prijateljima' u
svijetu kojima sa nevidenom servilnošcu poklanjaju najbolje resurse
ove zemlje. Krajnji rezultat toga je sve više Bošnjaka na ulici bez
prava na rad, na zdravstveno i socijalno osiguranje. Bošnjacki politicari
jednostavno danas rasprodaju Bošnjake u njihovu svekolikom identitetu
i svaki dan povecavaju svoje nekretnine i podebljavaju svoje bankovne
racune u zemlji i inozemstvu. Bošnjaci su danas u tako jadnom stanju
da sve i kada bi htjeli na predstojecim izborima glasati za neku bošnjacku
politicku partiju, oni više na politickoj sceni nemaju niti jednu partiju
koja djeluje po mjeri ijednog ozbiljnog bošnjackog interesa. Sve što
mogu jest to da svoj glas dadnu rijetkim pojedincima koji na terenu,
izvan okvira bilo koje politicke partije, daju kakve-takve rezultate
u korist bošnjackih i bosanskih interesa, kao što je srebrenicki nacelnik
Camil Durakovic, nevladin aktivista iz koalicije 1. mart Emir Suljagic,
gospodin Dževad Hodžic, ili kao što su, primjerice, stanovita gospoda
iz bošnjacke dijaspore.
Sada vec bivši americki ambasador u BiH Patrick
Moon angažirao se na reformi Federacije: može li se na ovaj nacin doci
do rješenja? I hrvatski i bošnjacki se politicari slažu da hrvatsko
pitanje u BiH treba riješiti, no veoma se razlikuju u nacinima, što
ce reci da umjesto rješenja dobijamo samo produbljivanje krize. Mogu
li Bošnjaci i imaju li politicke snage da zaista dodu do rješenja hrvatskog
pitanja, tim prije što je pakt Milorada Dodika sa HDZ-om BiH vrlo cvrst?
- Ni govora. To je samo pružanje lažne nade i bacanje prašine u oci.
Nikakva djelomicna rješenja koja tretiraju tek reducirani zemljovid
ove zemlje ne mogu donijeti bilo kakvo prirodno i logicno rješenje koje
bi bilo na zadovoljstvo svih. Sve dok reforma i politicko-pravna reorganizacija
u BiH ne uzme u obzir cijeli teritorij ove zemlje i podvrgne ga toj
reformi, svaki pokušaj takve vrste bice samo sizifovsko valjanje stijene
uzbrdo. Svakom normalnom covjeku na planeti, poglavito u BiH je jasno
da je ovoj zemlji i njenim rodoljubima nacinjena ogromna nepravda. Pored
velikodržavnih politika naših susjeda koje su vojnom silom nacinile
krvavu agresiju na ovu zemlju, pored još uvijek politicki aktivnih nastavljaca
takvih politika koji slobodno djeluju na politickoj sceni ove zemlje,
pored nesposobnih i nerodoljubivih politicara svih boja u ovoj zemlji
koji su krivi za stanje u kakvom sada živimo, i medunarodna zajednica
snosi veliki dio krivice što zbog ratnih što li zbog poratnih propusta
koje svjesno i namjerno cini prema BiH i njenim gradanima.
Plutajuca paradržava
A što se tice doticnog gospodina kojeg pominjete, on dolazi iz zemlje
koju ovdašnji politicari nazivaju 'našim americkim prijateljem', a koja
je dobrano zaslužna za navlacenje ludacke košulje na milenijsko lice
Bosne pod vidom znate vec kojeg sporazuma. Sve dok barem iskreni prijatelji
ove zemlje u medunarodnoj zajednici ne shvate da je, primjerice, SDS
zlocinacka udruga cijim ratnim politickim i vojnim vodama se upravo
sada sudi u Haagu, a cije politicko djelovanje bi bilo zabranjeno u
svakoj normalnoj zemlji svijeta, dok ne shvate da je manji entitet u
BiH rezultat krvavog genocida izvršenog nad Bošnjacima, koji je omeden
još uvijek nepoznatim brojem masovnih grobnica, i dok ne ucine najmanje
što trebaju uciniti za ovu zemlju i njene narode, to jest da uklone
taj rezultat genocida i maknu tu užasnu 'krastu', kako bi kazao naš
najveci živuci bosanski pjesnik, sa milenijskog lica Bosne - taj strašni,
zlocudni 'melanom sa nosa Europe', pravog i ucinkovitog rješenja za
ovu zemlju i njene gradane nece biti.
Glede politickog pakta izmedu Dodika i Covica o kojem govorite, on je
cvrst samo toliko dok podupire njihove sopstvene, a ne i interese njihovih
naroda. Taj politicki pakt je samo sredstvo snagom kojeg se oni održavaju
na površini, i on ce trajati samo dotle dok im daje tako neophodno tlo
pod nogama. Budite sigurni da ni oni, niti ostali njihovi politicki
partneri s obje strane entitetske linije nikada ne sklapaju politicke
paktove za dobrobit ove zemlje i njenih naroda, vec samo i iskljucivo
poradi vlastitih interesa i poradi politickih vrhuški njihovih uskostranackih
politickih udruga. Nema tog politickog curka kojeg oni preko noci nece
promijeniti i na sebe navuci, niti ima tog politicko-pravnog preustroja
ove zemlje kojeg oni nece podržati ako je u njihovu interesu, ili kojeg
nece opstruirati ako takav preustroj i u najmanjoj mjeri dovodi u pitanje
njihovu politicku opstojnost.
Uvijek ste bili precizan kriticar i angažmana
medunarodne zajednice u našoj zemlji: cini li Vam se danas da ta takozvana
medunarodna zajednica, taj PIC, OHR, promotori evropskog puta i grupa
utjecajnih ambasadora išta cine da bi se ukupno stanje u zemlji popravilo?
Ili je naprosto došlo vrijeme da se pogledamo u oci i zatražimo od domacih
politickih lidera da nešto sami ucine, ma kako do sada ne pokazivali
ambicije da se angažiraju u svojoj zemlji?
- Ne cine niti imaju namjeru išta posebno uciniti za ovu zemlju i njene
gradane. Sve te medunarodne institucije, formalne i neformalne skupine
diplomata i predstavnika tzv. 'medunarodne zajednice', u cjelini uzevši,
predstavljaju svojevrsnu 'plutajucu paradržavu' koja šeta planetom i
gleda da se usidri na onim zemljovidnim tackama svijeta gdje su na djelu
krvavi sukobi i teško razrješive politicke krize koje, katkada, i sama
ta 'medunarodna zajednica', pa ma šta to znacilo, vještacki izaziva
i održava. Slicna je situacija i ovdje. Raznorazne institucije tzv.
'medunarodne zajednice' u Bosni okupljaju cijelu jednu vojsku ljudi
razlicitih profila i ideološki i interesno razlicito i raznovrsno dizajniranih
misija i zadaca koje, uglavnom, pored njihovih uskosopstvenickih, pokrivaju
i interese zemalja iz kojih dolaze. Dok usklade i realiziraju sve te
interese zbog kojih su tu, oni naprosto nemaju vremena posvetiti se
interesima ove zemlje i njenih gradana, premda su za to dobro placeni.
Promatrate li pažljivije 'profesionalne' i 'strucne' profile vecine
tih ljudi uhljebljenih u institucijama tzv. 'medunarodne zajednice'
u BiH, vidjet cete da su to pretežito ljudi od trecerazredne važnosti
koji u svojim maticnim zemljama ne bi mogli ni sanjati o pozicijama
i povlasticama kakve ovdje uživaju. Oni su tacno po mjeri naših politicara.
Ni bolji niti gori od njih. Naš mudri narod bi kazao: 'Našla vreca zakrpu'.
I jedni i drugi su bezobrazno indolentni, nedobronamjerni, pohlepni
i cvrsto odlucni da zadrže status quo u ovoj zemlji što je moguce duže,
jer im to donosi enormno bogacenje, a o narodima ove zemlje misle isto
ono što je i ludi rimski imperator Neron mislio o svojim podanicima.
Gdje je izlaz? Ima li ga uopce? U ovom casu politicki
analiticari se slažu da je predizborna kampanja vec pocela – mogu li
izbori donijeti stvarnu promjenu ili pak pricamo o nastavku ocaja sa
eventualno drugacijim partijskim postavkama?
- Izlaz uvijek postoji. Kljuc je u rukama gradana-biraca ove zemlje
koji na predstojecim izborima moraju odluciti hoce li glasati za sebe
ili protiv sebe. Ako vec ne drže do sebe, kao što je bio slucaj do sada,
neka se obazru na svoju djecu i unucad, i neka shvate da njima oduzimaju
svaku nadu i izmicu im tlo pod nogama ukoliko nastave sa istom izbornom
praksom. Gradani ove zemlje, ili njeni narodi, ako više volite, koji
imaju pravo glasa, prije polaska na izborna mjesta kod predstojecih
izbora moraju se odreci svojih dojakošnjih politickih predstavnika i
politickih partija za koje su do sada glasali. Oni moraju shvatiti da
oni nisu nikakvi njihovi politicki predstavnici i cuvari bilo kakvih
njihovih vitalnih interesa. Oni su njihovi grobari, politicki ribari
nad njihovim dušama koji im piju krv na vatu svaki dan, njima i njihovoj
djeci. Svi gradani i narodi ove zemlje moraju znati da trenutacno na
politickoj sceni u BiH ne postoji niti jedna politicka partija za koju
vrijedi dati svoj glas.
Samo sposobni pojedinci
U ovoj zemlji postoje samo sposobni pojedinci koji bi mogli izvuci ovu
zemlju i njene gradane iz beznada, ali ti pojedinci ne žele dopustiti
da njihov ljudski i profesionalni resurs posreduje bilo koja aktuelna
politicka partija ove zemlje. Narodi i gradani ove zemlje moraju prepoznati
te pojedince i privoliti ih na samostalan i neovisan politicki angažman.
U protivnom, oni nemaju niti jednog motiva da glasaju na predstojecim
izborima za politicke partije koje posljednjih dvadeset godina sustavno
ubijaju ovu zemlju i na njenoj smrti grade bajkoviti život sebi i svojoj
djeci.
SDP je nažalost iznevjerio ocekivanja velikog
broja svojih biraca; SDA je pak ubjedljivo dobila lokalne izbore; no
sve se glasnije govori o razlicitim kursevima u samoj stranci. Koje
je rješenje za SDA po Vašem mišljenju: Sulejman Tihic ili Bakir Izetbegovic?
Ili pak trebaju tražiti nekog treceg?
- Svi su oni na sebi svojstven nacin sustavno iznevjeravali svoje birace.
Oni su ih odmah zaboravili nakon službenog otcitavanja rezultata posljednjih
izbora, okrenuli se sami sebi i zaboravili koju zemlju predstavljaju
i kojim gradanima i narodima su obecali šta su obecali u svojim predizbornim
kampanjama. Na posljednjim opcim izborima biraci, citaj Bošnjaci, su
nagradili SDP i povjerili mu znatan procenat svojih glasova, jer im
je ta politicka partija ulijevala novu nadu nakon teškog njihova razocaranja
u SDA. Ista stvar se dogodila i na posljednjim lokalnim izborima, s
tim što su ove dvije politicke partije zamijenile uloge: negdašnji gubitnik
(SDA) je postao izborni dobitnik, a negdašnji dobitnik opcih izbora
(SDP) na posljednjim lokalnim izborima je postao teški gubitnik. Ovakav
rezultat na posljednjim lokalnim izborima nije posljedica nikakve posebne
pameti koju su kadrovi SDA pokazali i time zadobili povjerenje biraca,
nego kljucni razlog takvog izbornog rezultata za jednu i drugu politicku
partiju leži samo u intenzitetu razocaranja biraca. Da su se biraci
na posljednjim lokalnim izborima, primjerice, prisjetili samo par cinjenica
koje odlikuju politicku praksu SDA posljednjih godina, to jest da su
se prisjetili kako su se u posljednjih desetak godina iz te partije
ispilila barem cetiri premijera koji su za svoga mandata u crno zavili
Bošnjake i ekonomski uništili gradane Federacije BiH, kao što su se
ispilile i najvece moralne gnjide, nekoc kadrovi ove politicke partije
od najvišeg povjerenja, a kasnije odmetnute politicke jude od cijeg
politickog defetizma gradani Federacije BiH i danas trpe nesagledive
posljedice, nikada im ne bi palo na pamet da dadnu svoj glas ovoj politickoj
partiji. Ova politicka partija je odavna prestala biti ozbiljan politicki
projekat Bošnjaka, i pretvorila se u konglomerat nekoliko politickih
porodica ciji srodnici godinama obnašaju poklonjene visoke politicke
funkcije u društvu, a da uopce i ne bivaju izvrgnuti provjeri svojih
biraca kod opcih ili lokalnih izbora. Takvim putem vecma koraca i SDP,
pa stoga i trpi izborne poraze.
Tihic i(li) Izetbegovic
Prema tome, na vaše pitanje ko je od dviju pomenutih osoba rješenje
za SDA, a ja bih rekao i za Bošnjake: Sulejman Tihic ili Bakir Izetbegovic,
odgovorio bih sljedece: davno je bilo vrijeme da se na celu te politicke
partije dogodi personalna promjena, cak i da je dojakošnji prvi covjek
ove najbrojnije bošnjacke politicke partije nudio najbolje rezultate
svog politickog djelovanja, a nije. No, medutim, u nas se politicari
nikada ne mogu dosjetiti kada je vrijeme da se povuku sa rukovodecih
pozicija, ili iz politickog života uopce, dajuci šansu nekom boljem
i pametnijem. Doduše, ja nisam siguran da li ova politicka partija danas
uopce ima bolje i pametnije kadrove, jer svi su oni ondje kao neka vrsta
politickih klonova. Suštinski gledano, problem ove politicke partije
nije samo u njenim kadrovskim rješenjima, vec u nedostatku politicke
vizije, odsustvu istinske strategije i kredibilnosti koja je odavno
izgubljena, jer ova politicka partija je svojim politickim kompromiserstvom,
nepotizmom, korupcijom i politickim idiotizmom dovela svoje birace u
bezizlaznu situaciju. Ona je procerdala sav kapital iz prvih godina
svoga djelovanja, uludo potrošila jednu poprilicno raskošnu politicku
ideju u kojoj se nekoc bio prepoznao najbrojniji narod ove zemlje, i
uništila svaku priliku da bude jedna od najdominantnijih politickih
snaga i kljuc definitivnog razrješenja ove nepodnošljive krize u kojoj
tavori ova zemlja i njeni gradani. Sa takvim stanjem stvari u ovom nekoc
mocnom politickom projektu Bošnjaka, sada je sasvim nevažno hoce li
se na vrhu te partije dogoditi personalna promjena i ko ce preuzeti
njeno politicko žezlo.
(Oslobodenje)