SRPSKI
AKADEMICI I ZLO VELIKE SRBIJE
Sa profesorom Stevanom Dedijerom o ideji i ideoplozima Velike Srbije Sevko Kadric, januar 2003. |
|
![]() Od 1992. godine sa profesorom Stevanom Dedijerom, razgovarao sam 5 puta razlicitim povodima. I bas kad sam mislio da mi je rekao sto ima reci a ono dobismo jo jedan povod. Beogradski casopis "Republika" je objavio Otvoreno pismo predsedniku Vlade Srbije g. Z. Djindjicu pod nazivom "Velika Srbija i mali glupi akademici". Zvonim u Lund niko se nejvlja, zvonim u Dubrovnik kad dobih Afganistan sva sreca bila je samo greka, ali je iskoristismo kao uvod u jutarnje caskanje i onda uz cestitku za Novu 2003. evo i nekoliko opservacija o akademicima, Velikoj Srbiji, Bosni. B.P: Zasto bas pismo Djinicu? S. Dedijer: Zato sto je Djinic civilizovan i moderan politicar a Kostunica je dio mafije koja jos uvjek jase na ideji Velike Srbije. A onda Djinic je rijedak Srbin koji je imao junacke hrabrosti, mudrosti i politicke vestine da zlotvora Srbije Slobodana Milosevica posalje na sud za ratne zlocince u Hag. Ali da bi danas Djinjic uradio ono to sam rukovodstvu Srbije i Jugoslavije predlagao prije 12 godina treba mu mnogo vise i hrabrosti i pameti i vestine nego u slucaju Milosevica. B.P: Sta ste predlagali prije 12 godina? S. Dedijer: Pisao sam da je snaga motora razvitka jedne drzave izrazena procentom bruto nacionalnog dohotka koji ona trosi na razvitak nauke, tehnologije, na stvaranje sopstvenih izuma i inovacije. Naprimer danas je on u Svedskoj 3,8%, USA 2,8%, najrazvijenijim zemljama Evropske unije oko 2,5% , a u Srbiji i Hrvatska manje od 1%. I zato sam ja i predlozio Djinicu da u reorganizaciju politike, nauke i tehnologije Srbije ukljuci i raspustanje i potpunu reorganizaciju dansanje takozvane Srpske akademije nauka, koja sa naukom nema nikakve veze jer je generacijama, cak i posle Miloesevica, vode maloumni zagovornici antidemokratske ideologije, nacionalizma i sovinizma. Vidite Sveanima sam jo 1975 savetovao da njihova kolektivna pamet, treba da postane ne samo zastita bezbednosti i nezavisnosti drzave vec glavni faktor drzavne sposobnosti za razvitak. U Le Mondu od 20. oktobra vidim da univerzitet Ottawa osniva odeljenje za kolektivnu pamet organizacija, poduzeca i drzava. Prema IBM, ulaganje u Business Intelligence preduzeca danas iznosi preko 70 milijardi dolara. A srpski akademici 2002 zakljucuju "kako ideja Velke Srbije i ne postoji, kako su to drugi izmislili". Cinom nepriznavanja zla Velike Srbije i svog mjesta u njoj oni zapravo ponovo ozivljavaju tu grobnicu srpskog naroda. B.P: Kad, ko i kako je negirao ideju Velike Srbije, sto je Vama povod da pisete Djinicu? S. Dedijer: Simpozijum Akademije SAN-u o Velikoj Srbiji. Molim vas oni su sad izmislili da nikada niko nije nastojao "da stvori Veliku Srbiju nego su se samo njeni protivnici - (odakle i ko su oni nije receno, S. D.) - sluzili optuzbom o navedenoj velikosrpskoj hegemoniji, da bi ostvarili svoje ciljeve na stetu Srba". Takve gluposti mogu pisati oni koji su vec davno napisali "Opet cemo se cerati". Sustina takvih simpozijuma je ravna po gluposti onom da bi danas naprimer Humboltova akademija u Berlinu odrzala simpozijum dokazujuci da u Nemackoj tokom 1930. i 1940. nije bilo ni nacizma ni Hitlera. Simpozijum SAN-a su opet, vodili "naucnici" kao Dobrica Cosic, Mihajlo Markovic i D. Medakovic... U tom pismu sam citirao izvode iz dokumentata o Velikoj Srbiji koji su direktno uticali na moj zivot i zivot moje porodice. Naprimjer u ustavu Crne Ruke o ujedinjenju Srba stoji: "sve srpske pokrajine: 1. Bosnu i Hercegovinu, 2. Crnu Goru, 3. Staru Srbiju i Makedoniju, 4. Hrvatsku, Sloveniju i Srem, 5. Vojvodinu, 6. Morsku Obalu (Dalmaciju)". Jos oktobra 1911. bio sam izbeglica u narucju majke bezeci za Beograd jer je Austrija htela da hapsi moga oca, doktora Jevtu Dedijera, kao clana Crne ruke. Godine 1913, posle Prvog balkanskog rata, moj otac je napisao o Makedoniji knjigu "Nova Srbija" i u njoj rekao: "Imajuci Vardarsko-Moravsku dolinu, Srbija sada moze dominirati celim Balkanskim poluostrvom". Ili u njegovom pismu ministru unutarnjih poslova Srbije u izgnanstvu 1916. stoji "Kod Bitolja nasao sam nekoliko sela Vlaha koje treba pretvoriti u Srbe kulturnim postupkom". Na pitanje Nikole Pasica: "Sta je Dalmacija?", moj otac je napisao 1915, brosuru "Dalmacija" u kojoj stoji : "Velika Srbija bice oko 250 000 km kvadratnih", to jest veca od Kraljevine Srba, Hrvata, Slovenaca uspostavljene na Versajskoj konferenciji. B.P: Vi ste bili jedan od prvih koji je u Miloevisevicevim planovima prepoznao Veliku Srbiju? S. Dedijer: Kao sto se politika mog oca nama, njegovoj deci, stalno lomila o glavu tako sam ja jos 1988. u politici Slobodana Miloesevicaa video nesrecu za srpski narod. Tad sam poceo i da naglasavam svoje srpstvo sa onim "Srbin sa dna kace". Milosevic je na Kosovu 28. juna 1989, najavio napade na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Kosovo. Ja sam ga doziveo kao najgoru tragediju u svom burnom zivotu. Koca Popovic mi je stalno govorio "Stevo, dok se Srbi ne rese nacionalizma i na prvom mestu srpske elite, nema im spasa: propasce sa Milosevicem!" Na zalost to se i desilo ali eto srpska elita i poslije duhovnog, moralnog isvakog drugog poraza ponovo hoce da vodi, divi se svojoj "pameti" .Licno mi je uteha da sam razoblicavanju Milosevica i sam doprineo. Uvecavanje
Srbije od male do Velike, kroz godine i vladare B.P: Kako
razobliciti akademike? B.P: Hvala
puno profesore i da vas zdravlje sluzi i u ovoj 2003. |