Hrvatski general Ivo Jelic, ratni komandant 4. Gardijske brigade "Pauci", u intervjuu "Slobodnoj Dalmaciji" ustvrdio je da su i ratovi u bivsoj Jugoslaviji samo dio britanskog geopolitickog projekta, kao i to da su Tudjman i Milosevic planirali podjelu BiH.

Generale, kako danas gledate na vrijeme kad ste zapovijedali Cetvrtom brigadom?
- Ponosan sam na to vrijeme, na svoje momke i djevojke. Neka se nitko ne naljuti, ali odgovorno tvrdim da je Cetvrta brigada bila najbolja brigada ne samo u HV-u, nego kod svih zaracenih strana na Balkanu. Bili smo inferiorni samo prvih 45 dana djelovanja brigade, ali nakon bitke za Zadar, nitko nam nije mogao nista. A ta bitka za Zadar je, po mojemu misljenju, veca od bitke za Staljingrad. Istina, Hitler je kod Staljingrada imao milion vojnika, ali i Rusi su imali milion vojnika, a situacija kod Zadra bila je jedan prema deset. Grad je branilo 500 branitelja koji su bili u sendvicu: ispred sebe smo imali 3500 vojnika 9. kninskog korpusa, a iza sebe, u samom Zadru, jos 1500 vojnika JNA pod zapovjednistvom Momcila Perisica. Da ne govorim kako je neprijatelj u tom trenutku, uza sve topnistvo i oklop, imao i snaznu zracnu i pomorsku podrsku, a mi smo imali puske i doslovno cetiri minobacaca, i to koje smo oteli od JNA.

Je li Domovinski rat...?
- Samo malo da dovrsim, ovo mi je vazno. Slicno je bilo i na Juznoj bojisnici, gdje je neprijatelj raspolagao s vise od 100 tenkova, 120 topova tezeg kalibra i 106 aviona, ukljucujuci i eskadrilu MiG-ova, dok mi nismo imali nijedan tenk, nijedan veci top i nijedan avion. I sve je to Cetvrta brigada pomela, pa su neprijatelji u bjezanju cak morali srusiti most u Ravnom da ih ne bismo zarobili. Dakle, od bitke za Zadar, preko bitke za Dubrovnik, do mostarske i livanjske bojisnice, moji borci su odradili sve postavljene zadace. To smo uradili casno, postujuci sve medjunarodne konvencije, dakle viteski. Ja tu brigadu gledam kao svoje dijete i ovom sustavu najvise zamjeram njezino ukidanje. U stvaranje te brigade ulozio sam sve svoje znanje, i moji borci su dali sve od sebe.

Nedavno ste u nasim novinama izjavili da je Domovinski rat bio dogovoreni rat, dodavsi da bi to moglo znaciti da je bio i gradjanski.
Mozete li to malo objasniti?
- Podjimo od geopolitickoga konteksta. Glavni uzrok gradjanskih ratova na Balkanu je Kosovo, a rat je pokrenut iz Londona jer je tamo centar svjetske moci. London je pokretac svih geopolitickih dogadjaja, ratova, naftnih sokova i kriza, pa su i ratovi u bivsoj Jugoslaviji samo dio britanskoga geopolitickog projekta, kao sto su to i nedavni gradjanski rat u Libiji, sadasnji u Siriji i kompletno "arapsko proljece", a sve u sklopu britanskog stvaranja globalnog carstva, kroz sustav i doktrinu "dirigiranog kaosa". Uostalom, treba se zapitati zasto su na kraju rata u Hrvatsku odmah doletjeli britanski lordovi Carrington, Owen i drugi. London je poceo i zavrsio taj rat, a ne Beograd.

Zasto bi London htio da se Hrvati i Srbi pokolju?
- Njima je bio cilj da sruse komunizam, a hocemo li se mi poklati, to im je bilo svejedno.

Onda rat nije krenuo iz Beograda?
- Sad dolazimo do uloge Beograda. Uoci rata Srpska akademija nauka i umetnosti ocjenjuje da se problem Kosova, kao najvece rak-rane Beograda, konacno treba razrijesiti, i to stvaranjem velike Srbije. Da bi to postigli, treba im partner na Balkanu, a to je Zagreb. Partneru je ponudjena velika Hrvatska, koja je trebala uzeti citavu zapadnu Bosnu, po uzoru na nekadasnju Banovinu Hrvatsku, ali je Zagreb bio zadovoljan i zapadnom Hercegovinom. Beograd je zelio rat kako bi Srbe iz kninske i bosanske krajine preselio na Kosovo i tako promijenio tamosnju "krvnu sliku". To je ono kad Tudjman govori o "humanom preseljenju". Tudjman je nas najiskreniji politicar jer je otvoreno govorio o tome. Lijepo je rekao da ce drzavu dati u vlasnistvo 200 obitelji i da smo svi drugi stoka sitnog zuba. I to je i ostvario, jedino je malo promasio to za 200 obitelji, jer u Hrvatskoj danas ima 260 milijardera, kako je javno iznio HDZ-ov ekonomist dr. Goran Maric. To su za mene ratni profiteri.

Je li onda Domovinski rat bio i gradjanski rat?
- Cinjenica je da su se pobunili hrvatski Srbi, racunajuci na potporu JNA. A cinjenica je i da su Hrvati provocirali iz Zagreba: Tudjman je rekao da je sretan sto mu zena nije Srpkinja, Mesic je Srbima porucivao da iz Hrvatske mogu odnijeti samo zemlju koju su donijeli na opancima, a DJodjan je govorio o siljastim srpskim glavama. Takodjer je cinjenica da su Srbi prvi zapucali, jer je prva zrtva bio Hrvat, splitski vozac iz "Dalme" Vinko Elez. Dakle, pobunili su se Srbi, a to su bili gradjani Hrvatske. Znaci, gradjani Hrvatske pobunili su se protiv drugih gradjana Hrvatske. Ako to nije gradjanski rat, sto je onda gradjanski rat? Istina, Srbija i JNA su odmah skocili u obranu Knina i tzv. Krajine, i tu je onda vec druga prica, tad nastupa medjunarodna agresija na Hrvatsku.

Na cemu temeljite tezu o dogovoru izmedju Milosevica i Tudjmana?
- Njih dvojica su se tijekom rata sastali 42 puta. Je li se za vrijeme Drugog svjetskog rata Hitler ikad sastao s Churchillom? Ili sa Staljinom? Sastali su se samo jednom ministri vanjskih poslova Ribbentrop i Molotov, da se dogovore o nenapadanju i podjeli Poljske. U slucaju Tudjmana i Miloseviceve ponude sustina je podjela Bosne, to je jedini razlog njihova sastajanja. Iz tog ratnog saveza trebala je proizici velika Srbija i velika Hrvatska, s granicama na rijeci Bosni i Neretvi, kao sto pokazuje i Tudjmanova salveta koja je danas u Haagu. Mnogo je pitanja i nedoumica u vezi s time. Recimo, mi smo na pocetku rata imali Zapovjednistvo za sjevernu i srednju Dalmaciju, a gdje je juzna? Nije je bilo, jer je sve juzno od Neretve trebalo pripasti velikoj Srbiji.

Kako se tu uklapa prica o Vukovaru?
- Poznato je da je general Tus naredio Gorinseku da deblokira Vukovar, kao sto je poznato da je Gorinsek, kao jedan od nasih najboljih casnika, to i izvrsio i probio blokadu kod Marinaca. Takodjer je poznato da je tada zaustavljen naredbom iz vojnog vrha. Zasto? Gdje su tri slepera oruzja koja su krenula u Vukovar, a nikad tamo nisu stigla? Zasto je Ministarstvo obrane, odnosno general Cermak, u vrijeme bitke za Vukovar prodao 15 tenkova T-84 Kuvajtu, a ja cijelu prvu godinu rata zavrsavam bez ijednog tenka, kao sto je i Vukovar bio bez tenkova?

U svojoj knjizi "4. brigada ZNG - Covjek i rat 90/92" iznosite alternativno promisljanje Domovinskog rata, tzv. Spegeljevu koncepciju, i tvrdite da bi u toj varijanti rat trajao neusporedivo krace i prosao s mnogo manje zrtava?
- Zbog okolnosti nastanka rata, a najvise zbog bahatosti vrha JNA i njihova uvjerenja u vlastitu nadmoc, ne mogu tvrditi da rata ne bi bilo, ali taj rat sigurno ne bi bio ovakav kakav je bio. General Spegelj je sa suradnicima, u koje ubrajam i sebe, na sve nacine pokusao izbjeci rat, na nacin da se vojnicki osposobimo i time odvratimo agresiju u zacetku.

Na koji nacin?
- Stvaranjem brigada ZNG-a, koje su proistekle iz MUP-a, Spegelj je zelio da stanemo na granice tzv. Krajine i stvorimo tampon-zonu izmedju pobunjenih Srba i Hrvata, kako bismo sprijecili medjusobno klanje, dakle otprilike isto ono sto je poslije radio UNPROFOR. Ta "Spegeljeva koncepcija" pocivala je na jednostavnoj logici: ako je jedan protivnik znatno jaci od drugog, jaci ce se lako odluciti za napad, ali ako su protivnici priblizno jednake snage, mnogo teze ce doci do sukoba. Zato bi "Spegeljeva koncepcija" s planom dobro organiziranog i izvedenog otimanja oruzja iz skladista bivse JNA dovela hrvatsku vojsku u priblizno izbalansiranu snagu u odnosu na

Kad se to trebalo uciniti?
- Pravo vrijeme je bio pocetak "slovenskog rata": u najpovoljnijim uvjetima ova bi akcija u Hrvatskoj bila realizirana s 80-postotnim ucinkom, a u najnepovoljnijim ne bi imala ucinak manji od 50 posto plana. Odgovorno tvrdim da bi rat po ovoj koncepciji imao u najnepovoljnijoj varijanti 30 posto, a u najpovoljnijoj samo 10 posto ljudske i materijalne stete u odnosu na pretrpljene. Shodno tome, rat bi u najnepovoljnijoj varijanti zavrsio za tri-cetiri mjeseca, a u najpovoljnijoj za tri-cetiri tjedna, jer se nakon "slovenskog rata" JNA definitivno raspadala. A ovako smo dopustili JNA da se nakon Slovenije reorganizira i otpocne napad na Hrvatsku.

Jesmo li se u ratu olako odrekli saveznika medju susjedima?
- Logika namece da u situaciji kada se ocekuje rat, ako imamo neprijatelja koji ugrozava i druge, posebno ako su to nasi susjedi, da se ugrozeni organiziraju u obrambeni savez koji omogucava mnogo uspjesniju obranu. Najbolji primjer je Drugi svjetski rat i vojni savez Zapada i Istoka, bez obzira na oprecne politicko-ideoloske sustave. A kod nas se dogodilo suprotno: ne samo da nismo stvarali savez, nego smo otvorili novi front s Bosnjacima. Time ovaj rat dobiva, najblaze receno, cudan smisao i cilj, sto zahtijeva ozbiljno istrazivanje i objasnjenje, a to ce se neizbjezno dogoditi kad-tad. Trebalo mi je mnogo godina da slozim mozaik kojim se mogu objasniti sva pitanja i nedoumice vezane uz Domovinski rat.

Vjerojatno ste svjesni da ce biti onih koji ce vam prigovoriti na ovim stavovima?
- Svjestan sam da ce ova moja teza naici na podijeljene stavove, pa cak i negativne sudove, prije svega od onih koji su inscenirali upravo ovakav rat koji se dogodio, kao i od onih koji su u njemu profitirali.

Kako ce reagirati vasi borci iz Cetvrte brigade, za koje ne mozemo reci da su ratni profiteri?
- To ce biti veliki problem. Jer moji borci su nagradjeni, oni koji su ostali zivi, velikim mirovinama i stanovima. Moji momci, koji su izvanredno odradili svoje zadace, dosli su u situaciju da moraju ishoditi rjesenje o invalidnosti da bi dobili ono sto ih u stvarnosti pripada. Mogu ih razumjeti i ne osudjujem ih, ali oni sada brane svoju sliku rata i Hrvatske, i ne prihvacaju tezu o dogovorenom ratu. Ipak nalazim za potrebno i poucno da kazem da sam jedini zdravi zapovjednik Cetvrte brigade i da nisam dobio ni centimetar pripadajuceg stana.

Svojedobno ste bili zestoko protiv podizanja Tudjmanova spomenika u Splitu. U tom kontekstu, kako gledate na peticiju povjesnicara dr. Dragana Markovine protiv tog spomenika?
- Apsolutno sam za tu peticiju. Potpisao bih je i rukama i nogama, samo da sam imao vremena. Nisam se zelio dogovarati s Mladicem

Zasto ste 1992. umirovljeni? Imali ste samo 51 godinu?
- Zbog rata u Bosni. Kad sam shvatio da bih se trebao poceti dogovarati s Ratkom Mladicem - s kojim sam bio u istoj klasi na Akademiji - da napadamo muslimane, ja to nisam htio. Nakon pocetka rata u BiH i pocetka privatizacijske pljacke hrvatski vlak je skrenuo na krivi kolosijek, a nakon toga i zaglibio, o cemu sam u ljeto 1992. sve ostrije prigovarao i zasluzeno zavrsio u mirovini: general se bunio, pa je dobio otkaz. Ali sve sto sam tada prigovarao nazalost se i dogodilo, pa je Hrvatska danas unistena, rasprodana, zaduzena, puna jada i cemera, nemorala i necasnosti, nestrucnosti i nekompetencije. Ja sam vodio svoje vojnike pod geslom "hrvatska puska na hrvatskom ramenu", da bismo ostvarili geslo "hrvatska lisnica u hrvatskom dzepu", a sto je ostalo od toga? Nista.

Za kakvu Hrvatsku ste se borili?
- Imao sam viziju da nasi ljudi uzivaju u jednoj udobnoj, bogatoj Hrvatskoj, a ne da dodju u situaciju koja je zadesila radnice i radnike Jadrankamena, Uzora, Montera... Ne mogu prihvatiti to tragicno stanje nasih ljudi u svojim firmama.