Kako je zapravo pocelo
Pet laži zapadnih medija o posljednjem
sukobu u Gazi
U posljednjem sukobu broj žrtava u Gazi tokom izraelskog bombardovanja
prešao je 100. Za to vrijeme zapadni mediji, a narocito americki, dali
su izraelskim dužnosnicima i glasnogovornicima dovoljno prostora da
oblikuju cijelu pricu o sukobu kako njima odgovara, temeljeci je na
lažima. Huffington Post donosi pet laži iznesenih u zapadnim medijima
o posljednjim sukobima u pojasu Gaze. Autor je Omar Baddar, politolog
i borac za ljudska prava.
Prva je ta da je Izrael bio prisiljen odgovoriti raketama radi odbrane
svojih gradana. CNN je, kao i mnogi drugi americki mediji, odlucio zapoceti
pricu o posljednjem nasilju u Gazi sa 10. novembrom, kada su ranjena
cetiri izraelska vojnika na koje su pucali Palestinci, a potom su izraelske
snage uzvratile ubijajuci nekoliko Palestinaca. Medutim, ono što su
zapadni mediji prešutjeli je to da je 13-godišnji palestinski djecak
ubijen samo dva dana prije toga tokom izraelskog vojnog upada na Gazu.
Smrt ovog djecaka je bila samo jedno od nekoliko ubistava Palestinaca
tih dana. Postoji li razlog zašto smrt ovog djecaka i drugih Palestinaca
nije mogla biti polazna tacka posljednjih sukoba? Pristrasnost americkih
medija pokazala se još 2008/09. godine, kada je Izrael izvršio napad
na Gazu u kojem je ubijeno više od 1.400 Palestinaca, a napad je okarakterisan
kao samoodbrana, iako je bilo potpuno jasno da je Izrael bio taj koji
je prekršio sporazum o prekidu vatre u to vrijeme. Zar Palestinci nemaju
pravo na samoodbranu?
Druga laž koja se konstantno provlaci u medijima je ta da Izrael pokušava izbjeci civilne žrtve. Prije dva dana je izraelski ministar unutarnjih poslova Eli Yishai rekao: "Cilj operacije je poslati Gazu nazad u srednji vijek". Druga izjava došla je od Gilada Sharona, sina bivšeg premijera Izraela Ariela Sharona, koji je rekao: "Moramo sravniti cijele cetvrti u Gazi. Sravniti sa zemljom cijelu Gazu". Ukoliko ste pomislili da je to samo retorika, uzmite u obzir cinjenicu da je Amnesty International izraelske napade na Gazu 2008/09. upravo tako opisao - poravnana Gaza. Nisu samo organizacije za ljudska prava govorile o zlocinima koje je Izrael pocinio, vec i izraelski vojnici, koje je vlastita savjest natjerala da javno progovore o tome. Ukoliko se i dalje ne možete odluciti da li izraelski zvanicnici i glasnogovornici govore istinu, ili to pak cine savjesni izraelski vojnici i humanitarne organizacije, razmislite o ovom pitanju: Ako je Hamas uspio ubiti samo tri osobe ne tako savremenim oružjem koje koristi, kako je onda moguce da je Izrael uspio ubiti desetke palestinskih civila, uprkos tome što koriste sofisticirano i precizno oružje kako bi se izbjegle civilne žrtve? U samo jednom napadu prije tri dana Izrael je u nekoliko minuta ubio toliko palestinskih civila, koliko Palestinci nisu Izraelaca raketnom paljbom u posljednje tri godine.
Treca laž koju izraelski zvanicnici navode je ta da je sve s ciljem postizanja sigurnosti izraelskih gradana. Ako je doista glavni cilj Izraela da okonca raketnu paljbu iz pojasa Gaze, sve što su morali uciniti je to da prihvate primirje koje su nudile palestinske frakcije prije atentata na Jabarija. Ako je Gaze blokirana samo zbog toga da se sprijeci unos oružja u nju, zašto onda Palestincima nije dozvoljeno da izvoze iz nje? Zašto je uvoz hrane uvijek bio ogranicen? Istina je jasna, ne radi se o sigurnosti, vec o kažnjavanju stanovnika Gaze. Kada Gilad Sharon, sin Ariela Sharona, traži od izraelske vojske da Gazu sravni sa zemljom, on to opravdava rijecima "stanovnici Gaze nisu nevini, oni biraju Hamas". To je zapravo ista ona "logika" kojom bi se mogli opravdati teroristicki napadi u demokratskim društvima. Jesu li onda, vodeci se izraelskom logikom, legitimne mete nasilja izraelski civili jer oni biraju desno orijentirane lidere koji su pocinili zlocine nad Palestincima? Naravno da ne.
Cetvrta laž je to da je Hamas problem. Hamas svakako nije "cvjecka", ali tu je i druga strana price. Kada cujete da Izrael proziva Hamas za sve probleme u Gazi, dvije stvari treba imati na umu. Prvo, Hamas ne samo da je pokazao spremnost na primirje, vec je spreman i na konacno rješenje koje podrazumijeva dvije države. Drugo, i još važnije, je to da Hamas nije došao na vlast 2006/07. Izmedu 1993. i 2006. godine, Izrael je na suprotnoj strani imao umjereniju i podatnu palestinsku samoupravu kao partnera za mir. Šta je Izrael ucinio? Je li to dovelo do mira ili je i dalje nastavljeno zauzimanje palestinske zemlje, kršenjem palestinskih prava...
Peta laž je to da postoji vojno rješenje za prekid konflikta. Ovo nije
prvi put, a vjerovatno ni posljednji, da Izrael vojnim putem primorava
svoje protivnike na predaju. No, jesmo li bliže okoncanju sukoba nakon
decenije nasilja i krvoprolica? Odgovor je naravno - ne. Nacin da se
riješi cijeli sukob dugorocno je da Izrael okonca okupaciju palestinske
teritorije i omoguci Palestincima da ostvare pravo na samoopredjeljenje.
Vjerovatno ce ubrzo biti okoncani posljednji sukobi. Pravi izazov ce
biti okoncanje izraelske okupacije i iznalaženje rješenja za dugorocni
mir i sigurnost.
|
|