Razgovor sa gospodinom Enesom Basicem, najpoznatijim banjaluckim pjevacem, sada muhadzirom u Becu

BANJA LUCI FALI DUSA, NAMA BANJA LUKA I NE ZNA SE KOME JE GORE!


 

Banja Luku su u njenoj dugoj i burnoj historiji zaduzili mnogi njeni zitelji. Svaki u svoje vrijeme i u svojoj oblasti. Iz davne proslosti spomenut cemo samo Ferhad-pasu Sokolovica, osnivaca urbane Banja Luke, a iz nekih novijih vremena (II polovica proslog stoljeca) mnoge od njih (ne i sve), koji su bili suvremenici nas, jos uvijek zivih Banjalucana. Svoje pecate su u nasem gradu snazno otisnuli ljudi, poput rahmetli muftije Ibrahim ef. Halilovica, rahmetli generala Mustafe Hajrulahovica, biskupa Franje Komarice, glumca - rahmetli Adema Cejvana - Kvaka, pokojnog profesora Ive Nakica, slikara Mersada i Omera Berbera, rahmetli Bekira Misirlica, Alojza Curica, Enesa Mundzica, rahmetli Envera Stalje..., knjizevnika Irfana Horozovica, pokojnog Ante Cosica, Kemala Coce, Ismeta Bekrica.., nogometasa Tome Kneza, Husnije Fazlica, Abida Kovacevica, rukometasa Jerolima Karadze, Nebojse Popovica, Abaza Arslanagica, boksera Marijana Benesa, sahista Envera Bukica i Milana Vukica, kompozitora Vlade Milosevica, novinara-publiciste Aleksandra - Ace Ravlica, nezaobilaznog banjaluckog dobricine Alije Mahmutovica. Od sjajnih muzicara koje je dao nas grad, spomenimo Muhameda Bracu Skopljaka, Sakiba Jakupovica, Ekrema Nanica, Zrinka Tutica... Ipak, jedno ime je dominiralo banjaluckom muzickom scenom posljednjih nesto vise od dvije decenije uoci agresije. Jos uvijek su nam svjeza sjecanja na njegovu prvu muzicku video kasetu, snimljenu pred samu agresiju na BiH. Naime, voditeljica je, praveci najavu i uvod u nastup glavnog junaka muzicke video kasete, pravila anketu u gradu, pitajuci nekoliko prolaznika: Znate li ko je Enes Basic? Jedan je odgovorio: Naravno da znam! Drugi je, pak, bio mnogo ubjedljiviji, rekavsi: Enesa? Kako necu znati!? To mi je prijatelj, to je dijete ovog grada. Na kraju, to je dio ovog grada... Medjutim, jedna prolaznica je ovako odgovorila: Ne znam, ali sam slusala dosta njegovih pesama... Kakve li simbolike u ovih nekoliko odgovora, pogotovo u odnosu na ono sto ce se kasnije zbiti. Enes Basic nije samo ziva banjalucka pjevacka legenda, vec i mnogo vise od toga: on je, jednostavno, bio i ostao - raja! Trebalo mi je poprilicno dugo vremana da pronadjem svog sugradjanina i prijatelja te s njim promuhabetim - onako, banjalucki. Nasao sam ga u rodnom gradu Jochana Straussa i valcera,... na lijepom plavom Dunavu...


B.G.: Uz dobrodoslicu, predlazem da se najprije vratimo 10-ak godina unazad, dragi Enese. Naime, iako je prica o nasem egzodusu iz Banjaluke u mnogocemu zajednicka, svako od nas, prognanih Banjalucana, ima i onu svoju, specificnu. Hoces li nam, ukratko, ispricati svoj odlazak iz rodnog grada?

BASIC: Davno je to bilo,ali su svjeza sjecanja.Najgore u svemu je bilo to sto nismo bili svjesni ozbiljnosti situacije u kojoj se nalazimo.Svi smo mislili da ce to potrajati kratko vrijeme,a evo i danas dan traje.1992. god. ja sam imao srecu tek cetvrti put da predem most u Bos. Gradisci. Od jula do novembra - oprastanje,suze i ponovo radost kad se vracam kuci.

B.G.: Sta je prevagnulo da si se, sa porodicom, nastanio u glavnom autrijskom gradu?

BASIC:Godinama smo svirali po nasem plavom Jadranu.Tu sam upoznao Austrijanca Frediya, koji je mojoj familiji obezbjedio privremeni smjestaj.Ali nije bez veze ona stara,"kad ti je tesko,vidis ko ti je prijatelj...".Tako, za kratko vrijeme, nastala je borba za opstanak.Sreca u nesreci je bila da nisam bio daleko od svojih roditelja, koji su ostali u Banjaluci do 1995 god.Od silnih mojih prijatelja, jedino su Braco Skopljak i Zlatko Divic posjetili moje roditelje za to vrijeme...

B.G.: Bez obzira da si svoj kutak slobode nasao u obliznjoj Austriji, ipak je to, kako bi se kod nas reklo - tudji svijet. Da li je ta promjena bila prekinula Tvoje bavljenje muzikom i ako jeste, koliko je to trajalo?

BASIC:Da budem iskren, mislio sam da sam svoje otpjevao.Poslije svih pomenutih dogadjanja, razocarenja u ljude, lazno prijateljstvo,bio sam prisiljen da radim sve i svasta.Sjetio sam se basne "Cvrcak i mrav".Ali, poslije kise dolazi i fino vrijeme.

B.G.: Masovnim egzodusom i Tvoji prijatelji, te nekadasnji suradnici su nasli svoja utocista kojekuda po bijelom svijetu. Time je neminovno prestala i Tvoja muzicka suradnja sa mnogima od njih. Ko su, onda, Tvoji muhadzirski muzicki suradnici?

BASIC: Imao sam srecu da sam u Banjaluci radio sa dobrim muzicarima i prijateljima, a to su Braco Skopljak,Cici,Piko,Midja,Vojo,...
Sada su to moj sin Edvin (klavijature), i prijatelj Ziko Dzanic (harmonika), te povremeno Zenit Rustanpasic (gitara).

B.G.: Iz te suradnje, nastala su i Tvoja nova muzicka ostvarenja. Sta si, zapravo, dosad snimio u egzilu?

BASIC:Prije rata sam pjevao u Australiji, Austriji, Njemackoj... Nisam znao sta je to nostalgija dok to u svom srcu nisam osjetio.Tako je nastala pjesma "Banjaluko, pjesmom opjevana". Bonus track pjeva moja kcerka Irma...Zahvaljujuci mom prijatelju , Mag. Emiru Kulenovicu (covjek koji voli muziku i finu rijec),koji mi je ponudio dvije pjesme o Prijedoru i Banjaluci, dosao sam na ideju da uradim CD.Nesto novo, nesto staro.A moj prijatelj i vlasnik "Nezavisnih Novina" i Radija " Nes", Zeljko Kopanja,omogucio mi je objavljivanje CD-a.Tako da sam se uz dobru reklamu na radiju, i u stampi vratio bar preko "talasa" u moju Banjaluku.

B.G.: Da budemo odmah i prakticni - kako se mogu nabaviti Tvoji CD-ovi, odnosno kasete?

BASIC: Kako nabaviti moj CD i video kasetu,odnosno DVD,koja sa gleda gdje god su Banjalucani, a nastala je u saradnji sa Bracom Skopljakom i Zlatkom Divicem? Pa, jednostavno: putem e-maila aon.912126284@aon.net ili telefona br. **43 664 479 0453

B.G.: Na posljednjem Tvom CD-u, na kojem, uz pjesme nase mladosti dominiraju nove pjesme o Banjaluci i Prijedoru, se veoma lahko prepoznaju nostalgicni damari, ali i optimizam. Imamo li mi, Banjalucani, uistinu razloga da budemo optimisti?

BASIC: Volio bih da je u zivotu drugacije nego u mojim pjesmama,ali ti nostalgicni damari su stvarnost.Stariji Banjalucani se vracaju, neki ostaju, drugi prodaju svoju imovinu, a mladi ostaju tamo gdje im je egzistencija sigurna.Tako da je Banjaluka puna turista "Banjalucana".

B.G.: I Tebi je, sigurno, poznato da je Banjaluka najprognaniji grad u BiH, te da se o tome veoma malo govori i pise. Zapravo, Banjaluka je uglavnom svugdje (na cijeloj Planeti), a najmanje na obalama Vrbasa. Nedavno si, u povodu presljenja na Ahiret Tvoje rahmetli majke, boravio u nasem gradu. Da li je Banjaluka tamo gdje je nekad bila?

BASIC: Banjaluka je jos uvijek lijepa,ali joj fali dusa, a nama fali Banjaluka i ne zna se kome je gore.A sta je najzalosnije, nasi stari, koji su se vratili ,sve ih je manje, a haremi...

B.G.: Vratimo se opet onome po cemu si Ti bio i ostao jedan od zastitnih znakova nasega grada, dakle, muzici. Da li si imao koncerte u dijaspori i gdje?

BASIC: Hvala na lijepim rijecima.Gostovao sam u Svedskoj, Danskoj, Njemackoj, ovdje u Austriji...To su sve nezaboravna druzenja, puna prica, pjesma i sjecanja.

B.G.: Vjerovatno si i Ti cuo da je u Domu kulture u Banjaluci, u povodu posljednjeg Ramazanskog bajrama, odrzan prigodni bajramski koncert. Pjevao je, kako sam obavjesten, Edo Pandur. Hoce li i kada Enes Basic odrzati koncert u svome i nasem gradu?

BASIC: Zelja mi je to od srca, da pjevam u svom gradu.Ali, zelje su zelje....

B.G.: Imas li planova da napravis muzicku turneju po Americi?

BASIC:Kako si lijepo napisao o svadbi sina Ernada, Suade i Nedzada Kovacevica, koji zive u St.Louisu, "...Banjaluka je tamo gdje su Banjalucani..." Onda mi je velika zelja da vas posjetim, a jos vise kad znam da u Americi zive i sviraju moji prijatelji, Muhamed Braco Skopljak, Sakib Jakupovic i Emir Ceric (u Kanadi, op. B.G.).

B.G.: Usput, osim muzike, cime se jos bavis "An der schoenen blauen Donau..."?

BASIC: Moj zivot je muzika i pjesma.A tako je to i An der schönen blauen Donau. Kao staro vino...

B.G.: Kako stoje stvari sa organiziranjem nasih ljudi, specijalno Banjalucana, u Becu i sire?

BASIC: Nema nas puno u Becu, ali tu gdje pjevam, tu je mala oaza Banjalucana. Druzenja,price i sjecanja.

B.G.: Za kraj, zelis li Ti nesto poruciti svojim i nasim sugradjanima, rasutim diljem Dunjaluka?

BASIC: Prije svega,puno pozdrava, ma gdje bili, i da mladima prenesemo lijepa sjecanja o nasem gradu.A ako se stvore odrzivi uslovi za povratak, da nas bude sto vise.

Ferhadija: Zelimo Ti puno uspjeha u buducem radu te hvala velika za ovaj razgovor!

BASIC: Hvala i vama, gos. Bedrudinu Gusicu, sto ste mi omogucili da stupim u kontakt sa mojim dragim Banjalucanima.


Razgovor vodio: Bedrudin GUSIC

 

Nazad


design by mir@lem

© 2003 BH Media
All Rights Reserved.