FERAL TRIBUNE:
BANJA LUKA
Pise: Igor Lasic
  Prije nekoliko godina jedan je covjek hodao jednom banjaluckom ulicom, kadli mu je na glavu pala koza. Ne iz vedrog neba, nego s cetvrtog kata stambene zgrade. Od zestokog su sraza na licu mjesta poginuli i covjek i zivotinja, a lokalne su novine kasnije pisale da je nesretnik prezivio citav rat na prvoj liniji fronte, da bi mu glave dosla jedna obicna koza, i to usred mirne Banje Luke. Ovaj nam je autenticni dogadjaj prepricao Miodrag Zivanovic, profesor ontologije sa banjaluckoga Filozofskog fakulteta, dok smo sjedili na osuncanoj terasi restorana "Vrbas", nedaleko Gradskog mosta i vis a vis drevnog Kastela, te se raspitivali o stanju "urbanog elementa" u Banjoj Luci danas. "Vidite ovu rijeku", dodao je prof. Zivanovic, "kako je lijepa i zelena. E, pa, za vrijeme rata zakljucili su u Srpskoj demokratskoj stranci, ja jos uvijek imam dokument o tome, da ne moze Vrbas da bude tako muslimanski zelen, nego onako srpski plav, i da ima da se ofarba. Neki su poslije sipali plavu boju, ali nije islo... I ja treba tu da ucim studente o nekakvoj ontologiji, i da razmisljam o tome koliko je urbanog ostalo u gradu od 300 hiljada ljudi." Ovo posljednje je nagadjanje, jer se ne zna sa sigurnoscu koliko stanovnika ima Banja Luka, preplavljena izbjeglicama iz Hrvatske i same Bosne i Hercegovine. Centar potpuno besmislene Republike Srpske, entiteta koji oduzima smisao ne iskljucivo sebi nego i drzavi u okviru koje postoji (probajte samo zamisliti realiziranu "Herceg-Bosnu") jadan je i zapusten, prasnjav i kaotican, u svakom smislu. Jedino sto ljepseg spola i dalje na ulicama ima vise, kazu cak s bitno vecim postotkom negoli pred rat, a po cemu je Banja Luka poznata. Osim sto se i zene osmjehuju manje nego prije. "Nema ovde srece, sve je u znaku prosecnosti. SDS i dalje vlada Republikom Srpskom, iako PDP Mladena Ivanica formalno drzi vlast. Momcilo Mandic vuce konce iz Beograda, a ovde mu jastrebovi pomazu", rekao nam je Perica Vucinic, glavni i odgovorni urednik Reportera, najutjecajnijeg tjednika u RS-u, i treceg u Bosni i Hercegovini - ako to uopce ista znaci. Vucinic je misljenja da Beograd strasno opterecuje Srbe u BiH, da ovamo salje lazi a crpi dostupne vrijednosti. "Takva je veza neprirodna i stetna. Ta od Zapada imate sada u Banja Luci samo dobru espresso-kafu. Nema ni intelektualne komunikacije, razmislja se u veoma konzervativnom smeru. Pa umesto Basare imate Cosica, umesto resursa ocerupanu zemlju, umesto gradjana seljake. U RS-u se krade, u Srbiji se kupuju kuce. Znate sta Srbija isporucuje ovamo? U Senatu RS-a su imena kao Momo Kapor, Rajko Petrov Nogo, Brana Crncevic... Obicno djubriste srpskih intelektualaca, koji vise nemaju mesta ni kod kuce, a ovde su kao neke vrhunske vrednosti. Istovremeno je u prodavnicama vise stvari iz Hrvatske nego iz Srbije. A ljudi i dalje ne veruju u bilo kakav pokusaj otvaranja, ne veruju u promene", rekao je Vucinic. Sasvim neprimjetno proslo je, medjutim, nedavno vracanje 18 bista narodnih heroja NOB-e iz ovog kraja, na trg kod hotela "Bosna". DJuro Pucar Stari, Josip Mazar Sosa, Drago Mazar, Rada Vranesevic, Ante Jakic, Drago Lang, Rade Licina, Vahida Maglajlic, Sefket Maglajlic, Ivica Mazar, Danilo Mitrov, Stjepan Pavlic, Branko Popovic, Karlo Rojc, Milorad Umjenovic, Kasim Hadzic, Ranko Sipka i Osman Karabegovic lezali su godinama, tj. njihovi spomenici, u nekom podrumu pod paskom mjesnog SUBNOR-a, nakon sto su poruseni pocetkom devedesetih, prvo Bosnjaci i Hrvati, a na kraju i Srbi. Sasvim neprimjetno prosao je prije dvije godine i povratak u Banju Luku legendarnog centarfora FK "Borca" Muhameda Ibrahimbegovica Fisera. On je sedamdesetih bio jednom prvi strijelac Prve jugoslavenske nogometne lige - pocetkom osamdesetih odigrao je nekoliko sezona za istanbulski "Fenerbahçe" - a definitivno je najbolji golgeter u povijesti svoga maticnog kluba. No, kako veli, za njega danas nema mjesta u "Borcu", ne zato sto bi smetao svojim starim jaranima u klubu, nego zbog sluzbenog i jednako opceg politickog ambijenta. Ipak, aktivno Ibrahimbegovicu nitko ne zamjera zbog povratka u Banju Luku, izuzev jednog mu sunarodnjaka sto ga je lani napao usred jedne sarajevske cevabdzinice... "Osam godina bio sam izbjeglica, napustio sam ovdje cetiri lokala i dvije kuce, prodao ih budzasto. Znate ono sa filma kad se Amerikanci povlace iz Vijetnama, tako sam i ja pobjegao iz Banje Luke, spasio me jedan prijatelj Srbin", kazuje Muhamed Ibrahimbegovic Fiser. "Bio sam u Zagrebu, poslovao tamo s mojim velikim prijateljem Stjepanom Devericem, trenirao nogometase u Novskoj i Daruvaru... Bilo mi je lijepo, mogao sam ostati koliko hocu, ali me srce vuklo na moj Vrbas. Preci su mi vjekovima zivjeli u Banjoj Luci, i ja sam se takodje zelio vratiti, iako sam imao papire za Ameriku, i brat mi je rodjeni tamo otisao, no moja Amerika je Banja Luka. Pa nek' i nemam onoga blaga, nek' stanujem u zeninom stanu. Dobri su sad ovdje ljudi prema meni, smeta mi samo sto su malo previse dobri... A nije opca atmosfera za povratnike dobra, ko bi jos dao posao Bosnjaku ili Hrvatu?" Istina je, nemaju posla niti Srbi koji su ovdje zivjeli cijelo vrijeme, a kamoli onih jadnih nekoliko stotina povratnika Bosnjaka i Hrvata, od prijeratnih po tridesetak tisuca jednih i drugih. Svi oni seljaci uz cestu od Bosanske Gradiske do Banje Luke, te sire prema Kozari i Posavini, zivjeli su do devedesetih od hrvatskog trzista, na koje su plasirali svoje poljoprivredne proizvode. Danas je Banja Luka naizgled jednako udaljena od Zagreba, niti dva sata voznje, dok je komunikacija izmedju dva grada nistavna. Tu i tamo vidjet cete jedino neki dzem cuvene Vitaminke na hrvatskim rafovima, ili - kako rece Perica Vucinic - Vegetu i Bajadere po ducanima Republike Srpske... To nam je sva prica. A ima i hrvatskih zabavnjaka, od njih se ionako ne moze pobjeci diljem bivse zajednicke drzave; Severina i Karan i Mate Miso i Magazin treste sa svih strana. Recimo, u kafani "Alo, alo" na desnoj obali Vrbasa, sto ga vodi jedan od tih tako rijetkih banjaluckih povratnika, Amir Selimanovic zvani Rene. Pogledajte fotografiju pa cete sami vidjeti zasto ga zovu Rene. Ono sto necete doznati sa fotografije, jest kako se ukusne sogan dolme mogu pojesti kod Renea. Premda njegova izbjeglicka sjecanja uopce nisu manje zanimljiva. Gazda Rene je od rata pobjegao u Bugarsku. Njegova supruga, srpske nacionalnosti, ostala je cuvati kucu. Amir Selimanovic Rene otvorio je u Sofiji prvu pecenjaru sa banjaluckim cevapom, i dobro mu je islo. Toliko dobro da se i danas ponekad sa Danilom Grcom, svojim jaranom iz Banje Luke i Sofije, prisjeca bugarskih godina... "Nama je Bugarska bila Amerika", kaze Selimanovic, kao pravi bugaronostalgicar. Danilo Grca takodjer je bio otisao, iako je Srbin, jer "ko je bio normalan i ko je mogao, bjezao je odavde". On je vec bio mobiliziran, vuklo ga je u Slavoniju i kojekuda, a onda mu je pukao film, i provukao se nekako do Bugarske. "Nikad ne bi vjerovao da cu tamo zavrsiti, svi su isli nekud na Zapad. A ono u Sofiji preko dvjesta nasih iz Banje Luke", rekao nam je Danilo Grca. "Tamo sam poceo raditi s poker-aparatima, danas imam svoje u Samcu i Brodu, i bingo imam. Dobro je bilo u Sofiji, ovdje je pakao... Kako kakav pakao? Dajte, molim vas, pogledajte ove ljude po Bosni, kakav je ovo zivot? Ko kaze drukcije, laze ili nije normalan. Jedino ako je sisao s planine, pa mu nije lose, a nama drugima...". Nismo pitali ni Danila ni Amira zasto je tako, i zasto se ne nadaju da ce se ista bitno u skorije vrijeme promijeniti. Tek, upao nam je u oko jedan banjolucki grafit, sto ocrtava stav poznat nam odavno i dobro od herceg-bosanskih Hrvata, a koji zasigurno stoji u osnovi tako crne perspektive. "Srbija u srcu, Bosna na kurcu". A oni svi opet u Bosni, pa ti vidi.
Miodrag Zivanovic, prof. na Filozofskom fakultetu "U Republici Srpskoj vise se ne zna tko je pozicija a tko opozicija. Nemamo parametre za odgovor, ne zna se tko ne reducira zivot na etnos. I ako teza o konstitutivnosti naroda ostane politizirana, bojim se da ce to reanimirati one tri nacionalne stranke. Svi zivimo u znaku morbidnog broja 3. Ja ne srecem ljude, nego Srbe, Bosnjake i Hrvate, koliko god se borio za izlazak iz takve logike. Nasilno razdvajamo isti jezik na tri dijela. Bosnjacki udzbenik matematike navodi u teoriji skupova naziv buljuk. Razumijete, nisu skupovi A i B, nego buljuci. U ratu sam jednom dosao na jedan radio, i nasao urednicu kako se svadja s novinarom, i kaze mu: 'Odebi'. Pitam je poslije sto joj to znaci, a ona sasvim ozbiljno rece da je tako Momcilo Krajisnik propisao, da svi ima da govorimo ekavicom. Intelektualci su ovdje takodje odigrali izuzetno necasnu ulogu. Ja nisam, pa sam zato citav rat bio mobiliziran, iako sam sef katedre na univerzitetu. Ali, ja sam katastrofa od Srbina. Zao mi je, ali ne mogu vam reci da ista ide na bolje. Nas je problem sto se ovdje nista ne dogadja. Sasvim je nebitno je li na vlasti Ivanic ili Dodik. Medjunarodna zajednica nema pojma tko joj je u Bosni partner. Ona nema svoju strategiju, salje nam sve losije garniture, Pakt za stabilnost joj je alibi za neuspjeh. I bolje da vam s tim ne nastavljam, rasplakat cemo se i ja i vi!"
Zeljko Kopanja, direktor Nezavisnih novina: "Banja Luka vec godinama zivi u iscekivanju da se rijesi status Republike Srpske u BiH, i takodje zapadnog dijela RS-a u odnosu na istocni. Grad je napadnut primitivizmom, a sve je prisutniji i sukob oko lokalne i entitetske vlasti. Pogodjeni smo kidanjem veza sa Zagrebom, ali niti Mesic i Racan ne dolaze ovdje, nego u Sarajevo i Mostar. Nemamo novca za nista, medjutim, prije rata je cijela Bosna imala sest i po hiljada policajaca, a sad ih samo RS ima osam hiljada. Sva se politika svodi na zloupotrebu nacionalnih osjecaja, na borbu grupacija ljudi povezanih u borbi oko nacionalnih osjecaja biraca. S druge strane, BIH ne funkcionira kao drzava, i potrebno je ojacati savezne institucije, odnosno suziti ovlasti entiteta. Vijece ministara BiH moralo bi biti prava vlada u, istovremeno, decentraliziranoj drzavi. Drukcije ne mozemo prevladati razlike medju gradjanima, posto je i rasprava o konstitutivnosti triju naroda samo zajebavanje tih istih naroda. Ali, ja sam optimist. Prepao sam se prosle godine zbog nereda oko obnove dzamije Ferhadije, no mislim da je to bilo u potpunosti organizirano, da nije vjeran izraz gradjanskog raspolozenja. Mislim da ce vremenom biti sve teze manipulirati nacionalnim osjecajima."
 

 

Nazad