PROGON NESRBA U BANJA LUCI


I dok gledamo rasamonijadu oko sudjenja Radovanu Karadzicu u Hagu koji iznosi niz neistina u svojim iskazima na optuznicu za genocid, istrjebljenje i etnickom ciscenje, dotle u izbjeglisvu se obmavljaju sjecanja na uzas iz proteklog rata. U toj zlocinackoj nakani, naravno da on nije bio usamljen. Sada mu zdusnu podrsku daju ne samo nekadasnji saborci u istrjebljenju svega sto nije srpsko, vec evo i sadasnji aktuelni politicari u RS-u poput Milorada Dodika koji je stao u odbranu svog idola. Za etnicka ciscenja, ubistva i protjerivanja nesrba kazu da im nije poznato, da je Hag zapravo zavjera protiv Srba i da nije postojao nikakv plana istrebljenja. To su laze koje oni, uz podrsku odredjenih krugova iz medjunarodne zajednice, uporno proturaju slijepim i gluhim medijima. Naravno da milioni ljudi, nekadasnjih zitelja iz dijelu Bosne i Hercegovine koji se sada zove RS, prognani su sa svojih ognjista i raseljeni po cijelom svijetu. Oni znaju pravu istinu, a nazalost to su iskusili i na vlastitoj kozi. No ta istina nije dovoljno prisutna u medijima, pa ni onima u Bosni i Hercegovini (cak ni u FBiH). Poznato je svim stanovnicima Banja Luke da je tokom 1992 - 93 funcionisalo organizovano iseljevanje Bosnjaka i Hrvata. Tada su uzurbano radile neke agencije advokata koji su rasprodavali sve bosnjacke i hrvatske nekretnine u bescjenju. Ugovori su se "sklapali", ali su cijene (ispostavilo se to aksnije) bivale razlicite od onih kod kupca i prodavaca. Tako bi advokati uzamali i u tom slucaju i vise hiljade maraka od "kupo-prodaje". Nije rijedak slucaj da su se kuce i stanovi prodavali za samo 1000 DM, a koliko je zapravo bila minimalna cijena odlazka u jednom pravcu. Sigurno uz podrsku i plan Kriznog staba Banja Luke, peko Vrbasa u Mejdanu (kod Supermarketa), preko izvjesne "Perke" dnevno bi 4-5 autobusa odvozili nesrbe iz grada uz potvdu da su ostavili sve (trebalo je privbaviti 15-tak potvrda i odreci se svega sto posjedujes). Sa najlon kesama u rukama napustali su straosjedioci Banja Luke svoja ognjista na put u "bijeli svijket", preko koridora. Za tu "uslugu" placali su 1000 do 2000 DM (po osobi). Tako ja samo za Svedsku otpemljeno oko 10 - 15.000 nesrba 1992-93. Sve je to bio organizovan i smisljen plan.
Stradanje nesrba u Banja LuciTo sto sada ima jedva 2-3 posto nesrba u Banja Luci, a prije rata su Srbi cinili jedva natpolovicnu vecunu (54%), kao da nije nikakav dokaz "uspjesnosti" Radovana Karadzica i njegove druzine, ali i danasnjih vlastordzaca u gradu na Vrbasu. Evo nekih dokaza o tome kako su nesutrasivi srpski vojnici, naoruzani do zuba upadali u bosnjacke stanove u kojima se nalazilo jos ponesto starijih gradjana i uz upotrebu brutalne sile izbacivali ih iz domova da bi neki "ugledni" Srbin zaposjeo njihovo. Ovo se desavalo cak 1995. godine. U doticnom primjeru, cetiri vojna policajca su "upali" u stan gdje su zatekli dvije starije zenske osobe (64 i 84 godine). Tukli su ih svim sredstvima, a ponajvise kundakom puske. Uz brutalan nacin zgulili su i opljackali sav nakit koje su starice imale (prsten, mendjuse, lanac, sat i narukvicu). Potom su uzeli sve sto su mogli jos sami ponijeti (TV, video, kasetofon isl.) i zaprijetli zenama koje su ostavljali oblivene krvlju i u uzasnim bolovima da odmah napiste stan i Banja Luku.
To se naravno i desilo, nedugo zatim. Ako pitate nekog od komsija o ovome slucaju, oni nista ne znaju. Oni nista nisu ni vidili ni culi. U ovom slucaju niko nije ni pokrenuo neku istragu, a kamoli da bi neko i odgovarao. Vojnii policajci su sada "legende" i djeci pricaju o svom "slavnom vojevanju", a za svoje poduhvatie primaju novcanu naknadu kao ucesnici "odbrambenog rata". A istina je da su oni u Banja Luci, branili se ponajvise od muha i komaraca, jer nijedan metak niko nije ispalio na Srbe tokom 92-95.

[ NAZAD ]